Izložba Zlatka Kesera "Obzor melankolije"

U Kabinetu grafike HAZU, 15. lipnja otvorena je izložba Zlatka Kesera, grafičara i akademika te profesora na Akademiji likovnih umjetnosti, koja nosi naziv „Obzor melankolije“.  Povod za izložbu je nagrada 4. hrvatskog trijenala crteža koja mu je dodijeljena ovom umjetniku. 

Prema riječima povjesničarke umjenosti Slavice Marković Keser je nagradu dobio jer je na izvanredan način odgovorio  konceptu aktualnoga Trijenala. Marković o Keserovom radu kaže sljedeće- „Prema postulatima Trijenala, njegov je crtež i trag i obris i granica i znak i misao i poruka i pismo, crtež koji propituje vlastitu misao i osjetilnost. To je crtež koji omamljuje i prožima, upliće nas u svoju mrežu, uvlači u klupka mraka, kovitlanje nemira. Nastaje u stanjima  ushićenja  koja sile ruku i um i srce i sve potencijale duha. To je svojevrsni diktat stanja svijesti koji ne prestaje djelovati do potpunoga ispunjenja. Pratimo ga kroz neprekinuti tijek tananih gustih,umreženih crta koje se prepliću i provlače tjesnacima, pa čitavim poljima, prostranstvima mašte. Zgušnjavaju se u mračna klupka koja poput crne magle lebde i zrače u bezdanu svemira.“*

Alkemija unutarnjeg prostora III, 1991.

Izložbu sačinjavaju radovi nastali od početka 90-tih pa sve do danas. Izlože slike tj. crteži pojavljuju se u tri dimenzije, od manjih crteža iz serije „Lica“, preko srednjih iz serije „Obzor melankolije“ pa sve do crteža vrlo velikih dimenzija kao što su crteži iz serije „Sjeme“, „Alkemija unutarnjeg prostora“ i „Impuls kružne čestice“. Većina crteža nastala je korištenjem vrlo raznolikog spektra tehnika- grafita, kemijske olovke, olovaka u boji, pastela, kolaža, gvaša, gipsa, perforiranjem, grebanjem itd. 

Alkemija unutarnjeg prostora VII, 1992.

Akademik Tonko Maroević o Keserovom radu laže sljedeće- „Ako je "dnevna" dimenzija Keserova slikarstva povremeno i pokazivala sretno usklađene strukture, odmjereni splet žilica i niti, nesvakidašnju ljepotu poteza i tvari (dakako, onu bretonovski "grčevitu" ljepotu), ipak se gotovo uvijek dalo naslutiti kako u njemu postoji latentna "noćna" žica, kako iza ostvarenih dinamičnih ravnoteža vreba napast razaranja, rastakanja, odbijanja već postignutoga (kao nezadovoljavajućega).  I nije bila riječ o penelopinskom kompleksu produženog iščekivanja ("da joj prođe vrijeme") nego o muževnoj smjelosti suočavanja s mračnom stranom postojanja, o svijesti kako iza slojeva vida i privida još nužno leži sloj nedogleda i nedohvata. U biću Zlatka Kesera evidentno se bore dvije paralelne motivacije: sklonost prema oblikovanju, sposobnost uobličavanja, s jedne strane i nagon za ništenjem, potreba da apsolutizam nijekanja bude trajni korektiv komformističkome relativizmu, s druge, znademo da se paralelne motivacije načelno mogu susresti tek u vječnosti, ali čudo stvaralačkog čina omogućuje povremeno i plodan susret figurativne, likovne moći s ikonoklazmom etičkog nemira, s razornom moći nezadovoljstva estetskim potencijalima i dometima.“*

Obzor melankolije IX, 2009.-2011.

Izložba je otvorena svaki dan osim nedjelje i blagdana od 10 do 18 sati, od 16. lipnja do 21. srpnja.

* (preuzeto s http://www.kabinet-grafike.hazu.hr/hr/izlozbeUtijeku.htm)