Izložba Mirne Kutleša- „The Interior Man“



Depression

U utorak 05. srpnja, u Galeriji Vladimira Nazora u Zagrebu otvorena je izložba crteža mlade akademske slikarice Mirne Kutleša koja nosi naziv „The Interior Man“. Riječ je o radovima koji su raspodjeljeni u četiri cjeline, a koji potiču na promišljanje o sustavima pomoću kojih pojedinac nastoji dokučiti ono neizrecivo.

Povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović razmišljajući o izložbi tvrdi kako um, u nastojanju da se snađe u realnosti koja je i njezin rezultat, stvara različite sustave koje potom dekonstruira i raščlanjuje u beskrajne nizove varijabilnih podsustava. Vujanović smatra da je logika njihova funkcioniranja podjednako dokučiva egzaktnim (znanstvenim) i kreativnim (umjetničkim) načinom razmišljanja, te da se promatrajući crteže Mirne Kutleše, u nastojanju da proniknemo u slojeve njihova značenja, zapretene u razmaku između riječi i slike, nalazimo u stalnom raskoraku između ta dva načina razmišljanja.

Izložba se može pogledati do 1. kolovoza 2011., a više o izložbi se može se saznati iz intervjua sa slikaricom Kutlešom...

 Kako je došlo do ideje za izložbu i koja je njena glavna ideja?

Smetnje u komunikaciji

Kutleša: „Izložba je koncipirana oko 4 cjeline crteža, a svaka od tih priča počiva na ideji sustava i načinima spoznavanja svijeta oko nas. Rad je baziran na odnosu unutarnjeg i vanjskog i (ne)mogućnostima prodiranja jednog u drugo. Različiti sistemi su tu kako bi omogućili snalaženje u onome što zovemo stvarnost. Međutim, oni su u isto vrijeme često vrlo krhki, mogla bih reći i proizvoljni, sistemi koji su nekada bili važeći i vjerodostojni danas se možda čine apsurdni, smješni, povijest znanosti je recimo puna takvih primjera, pa i sam sistem klasifikacije znanstvenih grana i disciplina je sustav podložan stalnoj promjeni. Okosnica ovog rada je s jedne strane stalni pokušaj prodiranja u smisao i njegovo stalno izmicanje s druge.“

Dijelovi izložbe na određeni način podsjećaju na psihologiju. Postoje li poveznice s njom u izloženim radovima?

The Paradox of Nothing

Kutleša: „Pa da... Rad je interdisciplinaran utoliko što je u crtežima moguće iščitati očite utjecaje nekih drugih disciplina: psihologije, filozofije, povijesti znanosti, književnosti... Psihologija je vjerojatno najizraženija jer je psiha i inače omiljeno „mjesto radnje“ mojih radova. Inspiraciju nalazim i u  praksama sakupljanja, arhiviranja, prezentacije koje su karakteristične za kakav muzej 19.stoljeća.“

Možeš li navesti neki primjer hermetičnih sustava koji su prije bili prisutni i primjer suprotnosti takvom sustavu?



Kutleša: „Ne bih rekla da je važan pojedini sustav, ali recimo crtež Chapter I inspiriran je jednom prirodopisnom knjigom s početka 20.st. i teorijom evolucije koja je i danas dakako jedan važeći sustav. Međutim meni je istovremeno u toj knjizi bio zanimljiv odnos prema određenim anomalijama kod ljuske vrste, konkretno, nakon što je znanstveno objašnjena potpuna prekrivenost tijela dlakom kod nekih ljudi, u spomenutoj knjizi još stoji i to da „se takvi ljudi kazuju svijetom“ što je nezamisliv komentar u nekoj suvremenoj knjizi. To su neke bizarnosti i detalji koji su mi zanimljivi, kada na trenutak nisi siguran radi li se o istini ili fikciji, (ili samo istini nekog drugog vremena) pa se zapitaš što je zapravo prvo tj. drugo.



The Fool



Struktura rada The Paradox of Nothing preuzeta je od postojećeg sistema, sistema tarot karata, tako da se rad sastoji od 22 kombinacije slike i riječi gdje ja koristim svoje pojmove i svoje simbole. Jedini preuzeti simbol je posljednji- „The Fool“, Luda odnosno Joker. Ali smatram to samo okvirom, podtekstom, elementom koji je integriran u rad ali nije nužan za njegovo razumijevanje.“

U jednoj skupini crteža u podlozi se nalaze tekstualni dijelovi pisani na paus papiru. Da li ti radovi predstavljaju svojevrstan uvod u tvoju izložbu?

Kutleša: „Ti radovi, Poglavlja, funkcioniraju kao  legenda cijele izložbe. To su citati na koje nailazim radeći, koji me ponekad usmjere ili mi  na neki način objašnjavaju ono što radim, ali postaju i rad za sebe..“

Na čemu trenutno radiš?

Kutleša: „Za sada razvijam neke crteže u ovom smjeru, slikam...“

U posljednje vrijeme često se govori o svojevrsnoj krizi ili „smrti slikarstva“. Možeš li mi reći neku svoju misao na tu temu?

Kutleša: „Činjenica je da pojavom niza novih medija slikarstvo definitivno nema istu ulogu koju je imalo prije primjerice 100 godina, a  niti je onda imalo istu ulogu kao prije 500 godina i to je logično, danas za slikarsvom nema baš nikakve potrebe, ali to ne znači da će zbog toga izumrijeti. Mislim da nije sasvim jednostavno baviti se slikarstvom ili crtežom danas u moru novih medija i praksi, na neki način meni je to izazov.“

Više o umjetnici:

Rođena je 1980. u Rijeci. Završila je Srednju Školu primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a 2004. je diplomirala slikarstvo u klasi profesora Igora Rončevića na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

Za diplomski rad „Autoportreti“ primila je nagradu ALU. 2006. boravila je na rezidencijalnom programu Cite des Arts Internationale u Parizu. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj, a s radom „Smetnje u komunikaciji“ sudjelovala je 2009. na Bijenalu mladih Europe i Mediterana u Skopju. Radovi joj se nalaze u zbirci Erste Fondacije te zbirci Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2009.

Kroz slikarstvo i crtež istražuje višeslojnost vizualnih kodova baveći se načinima na koje književnost, film, humanističke i prirodne znanosti sudjeluju u konstruiranju značenja i naracija.