Kovači sreće svoje - (treći dio) Sandrin metalni chic

Ona obožava njegovu podatnost, njegovu reakciju na vatru, kiselinu i patinu. Fascinira je mogućnost oblikovanja iz hladnog i krutog medija- metala. Sandra Zubčić uživa u izradi "...so chic" umjetničkog metalnog nakita. Njezin moderan i ženstven nakit pruža priliku za uživanje u spoju izvrsne izrade, zaokruženih ideja, lijepog i osobnog stila i emocija koje iz njega proviruju. 

 

Sandra Zubčić izrađuje prekrasne komade nakita koji me oduševljavaju ljepotom, svojim "urednim" izgledom, smislenim spojem kompozicija, tekstura, boja i oblika. Njezin rad me privlači zanimljivim idejama koje u svojem realiziranom metalnom obliku izgledaju sjajno, usklađeno, profinjeno... jednostavno šik! S druge strane, u backstageu, daleko od pogleda nekog budućeg vlasnika, prethodi negraciozan proces rada nevidljiv na lijepo oblikovanom metalu. U njemu je utisnuta "nevidljiva" vrijednost teškog procesa rada i strast prema kreativnim izazovima.

Kako si se odlučila baviti izradom nakita u metalu? Što te je njemu najviše privuklo?

Iskreno, moje namjere su bile sasvim drugačije kada sam odlučila krenuti s metalom. Izradom nakita bavim se već nekoliko godina i, kako to obično biva, krenula s jednim medijem, pa drugim. Uglavnom, tražite se, preispitujete svoje interese i mogućnosti. Kod mene je početak bila polimerna glina a za koju su mi bile potrebne metalne osnove različitih od svih onih dostupnih na tržištu. Zato sam odlučila svoje metalne osnove proizvoditi sama.

Ali upoznavši što metal je brzo sam ga prigrlila kao moj primarni, samostalni medij. Zašto?

Obožavam njegovu podatnost, bez obzira što to možda ne izgleda tako na prvu ruku. Obožavam njegovu reakciju na vatru, kiselinu, patinu. Oblikovati nešto iz tako hladnog i krutog medija, još me uvijek fascinira. I što, bez obzira na to koliko želite vladati procesom nastajanja nekog predmeta obradom metala, uvijek ostane onaj mali element iznenađenja na kraju. Osobno, jako volim snažan i robustan nakit a metal mi to omogućuje.

Što te najviše motivira i inspirira u oblikovanju nakita?

Motiviraju me još uvijek neistraženi načini oblikovanja i izražavanja kroz metal. Ne sramim se reći da sam još uvijek na početku tog puta i svaki trenutak u kojem naučim nešto novo izrađujući neki novi komad za mene je veliki poticaj. A inspiracija? Ona je svugdje oko mene. Ponekad se desi i u najneobičnijem trenutku, pa je dobro da su mi papir i olovka uvijek u blizini. Ili, pogled na hrpu odbačenih metalnih dijelova na radnom stolu koji su se baš nekako zgodno posložili. 

 

Gledajući tvoj moderan i ženstven nakit, uživam u spoju izvrsne izrade, zaokružene ideje, lijepog i osobnog stila i emocije koje iz njega proviruju. U tvom nakitu, ponegdje naslućujem inspiriranost elementima nakita drugih kultura. Možeš li opisati svoj osobni doživljaj svojeg metalnog nakita?

Hvala ti lijepa na ovim komplimentima. Uvijek me iznova iznenadi reakcija na moj nakit

jer ga ja tako još uvijek ne doživljavam. Stvaram ono što mi se čini lijepim bez ikakvih

predumišljaja. Još uvijek na njega gledam kao na neki svoj mali uspjeh, savladanu stepenicu u učenju.

Na koji način si naučila izrađivati metalni nakit i kojim se tehnikama služiš?

Krenula sam s polimernom glinom pa se okušala u pletenju alkica, tzv. chainmaille tehnici izrade nakita. I kod jednog i kod drugog na internetu se može pronaći veliki broj odličnih tutorijala po principu „što-kako-sa čime“, pa je to bio i moj način učenja.

Internet nudi odlične on-line upute i za obradu metala ali se nisam usudila na taj način učiti. Tu se ipak radi s vatrom, kiselinama, alatom ... metal ima svoje specifičnosti koje je bolje upoznati uživo uz nekoga tko vam može prenijeti porebno znanje. Zato sam upisala i završila tečaj oblikovanja suvremenog nakita kojeg na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu vodi Davor Šuk. Tečaj je trajao nekoliko mjeseci, bio podijeljen u 3 stupnja i po mom mišljenju pružio odličnu podlogu za samostalni rad i razvoj dalje. 

 

U svojem se radu s metalom koristim tradicionalnim tehnikama izrade nakita gdje metal

obrađujem iskucavanjem, jetkanjem …patiniram ga … savijam (tzv. fold forming tehnika). Pri tome se koristim ručnim alatom i jedini alat na struju (ipak nešto) je moja mala bušilica/polirka. Sam nakit izrađujem od mesinga, bakra ili srebra ili kombinacijom nekih od njih.

Postoji li nešto u tvom procesu rada što ne voliš ili što te iscrpljuje?

Definitivno je to fotografiranje gotovog nakita u pripremi za objavu na blogu, FB stranici ili u

druge svrhe. Nije direktno vezano uz samu izradu nakita ali je neki logični slijed svega. Izrada nakita je meni u usporedbi s time, igra. Stvarno mi je naporno improviziranim šatorom za fotografiranje uloviti najbolji kut, najbolju boju, najbolji prikaz .. a da sve ne upropastim na kraju. Pa onda slijedi onaj dosadni ali potreban dio odabira najboljih fotki, prilagođavanja … voljela bi da mi to ne oduzima toliko vremena.

U čemu najviše uživaš u procesu stvaranja nakita, što ti je najveći izazov?

Najbolji trenutak mi je kada zalotane dijelove metala očistim i kada se počnu nazirati konačne konture novog para naušnica ili prstena. Tada mogu prvi puta odahnuti :). Najveći izazov mi predstavlja pretakanje skica ili ideja u glavi u metal. Pri tome paziti i na tehničku stranu, da li je nešto izvedivo ili kako nešto izvesti a da se ne nagrdi cjelokupni dojam. 

Koliko je teško stvarati metalni nakit i koliko ti vremena "oduzima"? Kakakv je osjećaj

nositi ono što izradiš ti, a kakav je osjećaj nositi nakit proizašao ispod tuđeg čekića?

Zna biti jako teških trenutaka. Metal obrađujete turpijanjem, čekićanjem ili pak finim obradama koje zahtijevaju mirnu ruku, koncentraciju. Jer, u protivnom, sav dosadašnji trud ode u vjetar. A dok to sve radite ima situacija kada vam dođe da sve ostavite … jer ste već po stoti put isturpijali nokte do kraja ili vam se puknuta pilica zabila u palac ... ili vam se prsti grče od turpijanja tanke metalne trake koje traje već satima a vi ne vidite kraj. Da, s velikom sigurnošću mogu reći da je izrada nakita obradom metala izuzetno težak posao. Fizički je naporan, bučan, prljav ... a da o mirisu kiselina ne govorim.

Vjerujem da se sada može razumjeti kakav je to osjećaj zadovoljstva kada umornim i umrljanim prstima držite novi, sjajni prsten ili narukvicu. Koji onako lijepo oblikovani na prvi pogled ničime ne odaju sate i sate provedene nad radnom klupom. Slično je i s nošenjem nakita jer se dobro sjećam kako je nastao moj vlastiti ili znam prepoznati trud koji se krije u onom tuđem.

Bez obzira na to voljela bi da mi izrada metalnog nakita oduzme i više vremena jer nisam u

mogućnosti boraviti u radionici onoliko često koliko to želim … i koliko ideja imam u skicama. Imam svoj „normalni“ dnevni posao … obitelj … djecu …. i treba to nekako uskladiti. 

 

Koliko ti se je teško odvojiti od nakita kojeg izradiš?

Uh, još uvijek imam velikih problema s tim i morat ću poraditi na tome  Šalim se, vrlo rado

predajem svoj nakit novim vlasnicima. Pogotovo kad im u očima ili u pismenoj komunikaciji samnom prepoznam iskreno oduševljenje. Moram priznati da mi je drago kada osjetim da osoba nosi moj nakit s jednakom pažnjom s kojom sam ga i ja stvarala. Onda znam da sam napravila nešto dobro i da je u dobrim rukama … pa mi je lakše :)..

Možeš li izdvojiti primjer nekog komada nakita kojeg si izradila a koji ti je najviše

prirastao srcu i objasniti zašto?

To je definitivno „Anin prsten“. Ana je moja 12-godišnja kćer koja me jednog dana zamolila da joj izradim prsten s mašnicom. Rekla sam da može, ali da ga mora sama nacrtati i pomagati mi u radioni. I tako je bilo. Čitav je dan strpljivo sjedila uz mene, mjerila, brusila, čistila. I sada ga s ponosom nosi.

Što te u najvećoj mjeri ispunjava osjećajem postignuća ili/i zadovoljstva u svojem

stvaralačkom radu?

Kada sasvim neočekivano moj prsten osvane na stranicama časopisa posvećenog izradi

umjetničkog nakita. Ili kada mi se obrate osobe i kažu kako su naišle na nakit za kojeg su odmah znale da je moj (pa samo žele provjeriti da nisu u krivu). To me posebno veseli. Znači da sam uspijela nakitu dati svoj potpis.

Svoj nakit izlagala si na izložbama, a izrađivala si ga i za potrebe filma. Tvoj je nakit

prisutan i na webu. Koje su prednosti različitih načina prezentiranja nakita široj publici?

Izložbe su idealan način da se vaš rad vidi uživo, da vas se upozna osobno kao autora. Angažmani poput ovog mojega za film, vjerujem da su dobra preporuka za neki sličan projekt u budućnosti. Internet pak pruža bezbroj, uglavnom, besplatnih oblika predstavljanja koji su vrlo zgodno osmišljeni i dizajnirani. To je i način da se povežete s istomišljenicima s ljudima koji dijele jednake ili slične interese. Pomaže vam to u učenju, radu i, na kraju krajeva, u promociji vašeg rada.

Da, različiti oblici predstavljanja vašeg rada definitivno su neophodni da bi vas se uočilo. Imate veće mogućnosti doprijeti do različitih tipova publike. Kroz njih dobivate i određenu povratnu informaciju o vašem radu pa i kritiku.

Postoje li neke neispunjene želje, težnje vezane za izrađivanje nakita?

Jednog bi dana voljela imati radionicu u blizini stana s malim prostorom za galeriju u kojoj bi s vremena na vrijeme održavala nešto kao „dane otvorene radionice“. Svatko tko bi bio

zainteresiran mogao bi ući, opipati metal, poslušati zvukove rada, upoznati se s nazivima alata i sirovina ili se okušati u npr. iskucavanju bakrene narukvice.

A zapravo mi je jedina želja da i dalje mogu svaki slobodan trenutak provesti u radionici i da me još dugo ne napusti osjećaj zadovoljstva pri pogledu na umrljane nokte. No dobro, kakav zgodan alat ili dva također ne bi odbila :).