Saša Magdić uživa provoditi vrijeme
u svojoj "Nakitionici", igraonici u kojoj u kretaivnom
proceu igre i istraživanja nastaju njezini posebni komadi nakita.
Baš kao i paprike u vrtu, da bi metalni komadi izrasli u nakit
vrijedan nošenja i divljenja, moraju se zalijevati ljubavlju,
tehničkim umjećem i energijom koja u sve čega se dotakne unosi
život.
Sašin metalni nakit je stilski
orginalan i odiše posebnom energijom. Njene su ideje vrlo razrađene
ili u potpunosti otvorene slučajnom ishodu u procesu
eksperimentiranja. U jednom i drugom slučaju vješto stvara skladnu
cjelinu u kojoj se osjeća smisao za lijepo kombiniranje kompozicija,
tekstura, boja i izbora materijala. Njena suvremena rješenja nakita
su vrlo zanimljiva, od futurističkih mad maxovskih "otpadnica"
koje radi od ostataka materijala, do nekih romantičnijih razrada u
wire wrapping tehnici. Neki njeni komadi odišu nekim stilskim
elementima koji bi mogli pripadati art decou, a neki odišu samo
Sašinim emocionalnim utiskom. Pozivam vas da zavirite u njezinu
škrinjicu s blagom u kojoj se nalaze orginalni komadi nakita koji bi
mogli egzistirati i kao skulpture, bez svoje funkcionalne uloge.
Kako si se odlučila baviti izradom
nakita u metalu? Što te je njemu najviše privuklo?
Ne znam kad je počelo i kako, nisam
odlučila, nego je to samo po sebi došlo. Razvijalo se u meni dosta
dugo. Stalno sam nešto prtljala s prstima, izrađivala... Na kraju,
eto našla sam medij koji mi najviše odgovara i tu je sve počelo.
Što te najviše motivira i inspirira u
oblikovanju nakita?
Ja ti nisam baš od onih koji će reći
da ih inspirira priroda, cvijeće, drveće i sl. Ja ti se više vodim
za osjećajima, to je moja inspiracija. Sjednem i što osjećam to
izrazim na limu, žici. Nekad su to sretni, romantični, veseli,
ponekad radovi na granici s dječjom osobnosti a ponekad tu ima
svega... zbunjenost, ljutnja, neodlučnost, puno odraslih
karakteristika... a nekad je to kombinacija oboje, mog unutarnjeg
djeteta i mene kao odrsle osobe. Uglavnom metal je moja igračka s
kojom se mogu igrati kako god želim.
Također, obožavam nakit stvarati iz
otpada, tj. od. materijala, srebrnog lima, srebrne prasine koju
skupljam od piljenja, bakrenog ili mesinganog lima koji ostanu nakon
nekog izrađenog komada nakita. Obožavam odrezane dijelove bez nekog
početka i kraja i spajati ih u cijelinu. Zato imam i posebnu
kolekciju koju sam nazvala "Ekipa s otpada" . Isto tako
uživam metal kombinirati s alternativnim materijalima poput drva,
špage, jednom sam koristila i štrik za veš, pa užad za jedrenje.
Jednu ogrlicu čak i izcementirala, smiksala sitni pjesak iz dvorista
s cement masom i time zalila medaljon ;-). Igra, sve je to meni
predivna ispunjavajuća igra.
Možeš li opisati svoj osobni
doživljaj svojeg metalnog nakita?
Kao što rekoh ...igra. Moj nakit,
svaki komad je moja mala igraonica. I tko god ga udomi, dobije i neki
dijelić mene. Jer ja sebe ne potpisujem na nakit ali se utiskujem
;-).
Na koji način si naučila izrađivati
metalni nakit i kojim se tehnikama služiš?
Naletila sam na oglas Cekao Zgb za
tečaj oblikovanja suvremenog nakita, upisala ga i tamo naučila hrpu
bitnih stvari. Uz to i internet na kojem zaista možeš čuda sazn
ati, pokrenula sam se i počela stvarati. Služim se svakakvim
tehnikama, od kojih mislim da neke nisu nigdje ni zapisane (moje su
;-)). Kujem, jetkam, patiniram, spajam dijelove metala lotanjem,
brusim, pilim, poliram, ponekad kombiniram s wire wrappingom, metodom
savijanja i pletenja žice...ahhh ima toga.
Postoji li nešto u tvom procesu rada
što ne voliš ili što te iscrpljuje?
Ne postoji...to je definitivno moj
ispušni ventil. Kad se zatvorim u radionu ne postoji ništa osim
mene, ideja i hrpe nereda u obliku metala i alata oko mene...i u tom
uživam...jer iz tog nereda nastane nešto, nešto što će neko biće
nositi na sebi i zbog toga se osjećati lijepo.
U čemu najviše uživaš u procesu
stvaranja nakita, što ti je najveći izazov?
Ja uživam u cijelom tom procesu. Kad
pred sobom imaš komade limova koji sami po sebi ne liče na ništa i
od njih učiniš malo umjetničko dijelo, nosivo ili za objesiti na
zid nije bitno...nema ljepšeg osjećaja od tog. Tada znaš da si
poseban, da je to tvoj dar... Kada nekome nacrtaš osmjeh na lice.
Jer kad se taj netko sredi, krene van, ona će staviti naušnice,
ogrlicu, broš i osjećat će se lijepo, izazovno... a ti si zaslužan
za to... Ma di ćeš bolje od toga.
Koliko ti je zahtjevno svoje inicijalne
ideje pretvoriti u komad nekog lijepo oblikovanog nakita? Da li se
uvijek u procesu izrade vodiš unaprijed napravljenom skicom ili
kadkad tvoj nakit nastaje "u hodu". Koliko je uopće moguće biti slobodan
eksperimentirati izrađujući
metalni nakit?
Tu i je stvar u čistoj slobodi... kod
mene nema skica. Da, ima ponekad ali nikada komad ne ispadne tako na
kraju. Ja stvaram u hodu, imam neku početnu ideju ali koliko je ja
promijenim, zapetljam i produljim, to valjda nitko ne može...ali to
je igra za mene, tako treba biti.
Kakav metalni nakit voliš nositi?
Svoj :-). Uvijek nosim svoj nakit. Imam
komade koje sam napravila isključivo za sebe i s njima se osjećam
najbolje. Možda je malo egocentrično ali meni je besmisleno
kupovati ako si sama mogu izraditi. Ak imam paprike u svom vrtu kaj
ću ih kupovat na placu il od susjeda ;-). No, iako nosim svoj nakit
ima nekoliko naših autora čiji bi nakit rado nosila, jako rado.
Samo za sad mi je primarno novac trošiti na nove materijale i alate
:-).
Za koga najviše voliš izrađivati
nakit? Postoje li osobe za koje ne bi voljela da nose tvoj nakit?
Volim izrađivati nakit. Ne znam zašto
bi mi bilo mrsko da netko nosi određeni komad mojeg nakita. Ako se
netko pronađe u mojem nakitu, u mojem stilu - ja sretna... Mada,
kroz godine shvatih da većinom slični tip ljudi uzima moj nakit. -
Ljudi koji imaju naglašenu osobnost, koji vole drugačije stvari, ne
podliježu komercijalizaciji, cijene umjetnost, cijene ručnu izradu.
Možeš li izdvojiti primjer nekog
komada nakita kojeg si izradila a koji ti je najviše prirastao srcu
i objasniti zašto?
Najsvježija mi je ogrlica koju sam
radila za izložbu "Vizija crvene niti". Dala sam sve od
sebe u ideju i prijenos te ideje u ogrlicu. Vjerovatno svi znaju za
legendu crvene niti, kako smo svi povezani nevidljivom niti i kako se
ona može zapetljavati i rastezati ali da nikada neće pukunuti i da
će se oni koji se trebaju sresti uvijek sresti kad za to dođe
vrijeme.
Eh, ogrlicu sam napravila od crvenog
strujnog kabla, srebra i bakra. Struja je protočna, ide do svog
cilja iz tog razloga je kabel strujni. Iz njega sam izvadila bakrene
žičice i svakoj vrh rastalila u malu kuglicu što simbolizira isto
tako da svaka ima svoj cilj, nema nedovršenog kraja... Ma najbolje
je pogledati fotku ogrlice i vidjet ćete sve... ja se nadam;-).
Što te u najvećoj mjeri ispunjava
osjećajem postignuća ili/i zadovoljstva u tvojem stvaralačkom
radu?
Reakcije ljudi na moj nakit, bilo da
sam im ga radila po narudžbi ili da razgledavaju što imam dostupno.
Mogla bih sjediti sa strane i samo slušati te žene i gledati ih
kako s oduševljenjem otvaraju vrećke, poput djece u dućkasu s
igračkama ;-)... a meni srce puuunoo... To je hrana, to je
motivacija, to je potvrda da se baviš upravo onim čime bih i
trebala.
Gdje se sve tvoj rad može vidjeti,
eventualno kupiti?
Na žalost za sada u nikakvom dućanu
ili galeriji, jer nemam baš dobra iskustva pa to nekako izbjegavam.
Tako da je sve direktno preko mene. Imam svoju stranicu na fejsu i
tamo moji ljudi i ja super komuniciramo.
Što za tebe znači predstavljanje
tvojeg rada široj javnosti putem weba ili izložbi?
Puno mi to znači:). Svi se mi u životu
volimo tu i tamo pohvaliti s nečime. Eto ja se volim hvaliti sa
svojim nakitom...Volim ga predstaviti ljudima i čuti komentare, kako
ga doživljavaju, da li sam pogodila žicu ili ne. Na taj se način
razvijam, širim krila...
Postoje li neke neispunjene želje ili
težnje vezane za izrađivanje nakita?
Oooh da, kako ne...Ima puno stvari koje
bi voljela naučiti. Otići van na neki tečaj, malo moždane vijuge
nahraniti pa ruke zaposliti. Voljela bih imati dućančić, u biti
mali atelier u sklopu kojeg bi bila radiona i tamo bih ja voljela
održavati posebne radionice i tečajeve. Družiti se cijele dane s
kreativnim ljudima i biti okružena inspirativnim materijalima i
alatom.
Nema komentara:
Objavi komentar