Kovači sreće svoje (četvrti dio) - Petrin nenakit

Špenadlasti, apstraktni, amorfni oblici metalnog (ne)nakita. Zatim, kristalići nanizani na ziherice, ili pak metalni oblici na kojima kao da su ostali tragovi neke vunene veste koja se kroz njih provukla. Neki su to od detalja na zanimljivom nakitu, koji to je i nije u isto vrijeme a izrađuju ga zaigrane ruke Petre Podnarčuk.

Petrin metalni (ne)nakit mi je se sviđa jer je otkvačen, odvažan u svojoj zaigranosti, jer priča neke zanimljive priče svojim nazivima, a ukupan dojam koji ostavlja je pozitivna energija. Slijedi intervju s Petrom, koji otkriva nešto više o njenom radu, idejama i motivaciji.

Kako si se odlučila baviti izradom nakita u metalu? Što te je njemu najviše privuklo?

Prije osam godina nenadani višak vremena zalutao mi je u svakodnevnicu te ga odlučih ukrotiti. Na nagovor prijateljice upisala sam tečaj izrade nakita od plemenitih kovina. Ubrzo sam se zaljubila u taj slojeviti, tada neznani proces te preuredila kuhinju u priručni atelje, kupila najbolji brener na svijetu i krenula u rušenje i građenje.

Što te najviše motivira i inspirira u oblikovanju nakita?

Proces izrade (ne)nakita je izrazito slojevit, od ideje preko umnih kombinatorika do same realizacije. Sveprisutne su male eksplozije koje dovode do novog, neistraženog, neznanog.

Na to sve dodajte i utjecaj aktualnih životnih priča i situacija i dobivate dinamiku i nepredvidljivost koji vuku na još.

Sam koncept tvojeg nakita koji stoji iza naziva "Ovo nije nakit" sugerira nekonvencionalan pogled na nakitarstvo. Možeš li malo više približiti glavnu ideju koja stoji iza njega?

"OvoNijeNakit" nastaje igrom slučaja i asocijacijama na nakit kakvog sam prije izrađivala, pomalo robusnih oblika i nedorađenih linija. Međutim, tokom vremena on se profilirao, ime je zaživjelo i sada su nerazdvojni.

Sviđa mi se da "ovoNijeNakit" polako postaje nakit prepoznatljive forme i oblika, ne nužno samo s dekorativnom svrhom. Glavni i odgovorni krivac je pak ljubav za stvaranjem i radom, tako da se prsten ili ogrlica zapravo izgube u prijevodu.

U izradi nakita voljela bih "predstaviti" nakit kakav on tek može postati i time bar malo zamagliti znane stereotipe koje vežemo uz nakit. 

Tvoj metalni nakit ponekad upotpunjuješ neobičnim materijalima poput vune. Efekt je sjajan, no ono što me zanima je problem trajnosti mekših elemenata na nakitu? Da li si razmišljala o tome kako takav nakit treba više pažnje tijekom nošenja i pohranjivanja ili ti trajnost nakita uopće nije bitna? Da li je "igranje" s takvim neobičnim spojevima tvoje propitivanje vrijednosti same izdržljivosti kao kvaliteta koje su sadržane u primjerice zlatu i dr. materijalima koji su "izdržljiviji"?

Da, da! No, ta naoko mala filcana grudica i nije tako “mala” - u potpunosti osvježi hladnu strukturu, ali, s druge strane, iziskuje unaprijed dobro pripremljenu metalnu bazu koja će se za nju "brinuti".

Ona izgleda kao dekor na površini, a zapravo čini cjelinu s unutrašnjom strukturom, što omogućuje i nesmetano nošenje i trajnost nakita.

Propitivanja kako funkcionira spoj neklasičnih, mekanih materijala i metala za sada shvaćam samo kao “igre bez granica”, udovoljavanje znatiželji i nezasitnoj mi mašti koja mora okusiti baš sve.

Suvremeni nakit današnjice je u potpunosti jedna velika individualna ekspresija koja ne koristi samo plemenite kovine ili dragocjeno kamenje, već zavidno pleše s plastikom, tkaninom, smolom, organskim materijalima, papirom, polupanim tanjurima, akrilnim bojama, svilom, porculanom, željezom pa čak i s animalnim “dijelovima”.

Tvoj nakit me podsjeća na jedan veliki playground, polje nebrojenih mogućnosti, zaigrani pogled djeteta koje ima neki svoj pogled na stvarnost i koje je usmjereno na stvaranje nekih drugačijih standarda i vrijednosti nakita? Neki tvoji radovi me podsjećaju na vesele i lake konstrukcije mobila ili ilustracije Joana Miroa. Imaš li neke uzore, primjerice u drugim umjetnicima, ne nužno onima koji se bave izradom nakita?

Mislim da trenutačno nemam omiljenog autora, bar ne za kojeg znam.

Povodim se svime doslovno, mislim da ne mogu točno odrediti nit koja me u nekom određenom radu inspirirala. Stalno učim, listam, gledam, upijam i tražim, i to što stvaram vjerujem da je proizvod sinergije svakojakog đumbusa.

No, voljela bih jednog dana iz te hrpice izvući bitne detalje - pročistiti elemente i sagraditi neku ultraturbomegaspektakularnu seriju.

U čemu najviše uživaš u procesu stvaranja nakita, što ti je najveći izazov?

Kada budući objekt i ja u našom neverbalnom svemiru pronađemo zajednički jezik -

genijalno kliknemo, a svijet to prepozna.

Kakav metalni nakit voliš nositi?

Nisam baš pristaša nošenja nakita. Tu i tamo se zakačim na neke svoje Zihe, no to su uvijek one crne i jednostavne. Znam prošetati i neki svoj prsten i tu moja samopromocija doživljava kraj.

Možeš li izdvojiti primjer nekog komada nakita kojeg si izradila a koji ti je najviše prirastao srcu i objasniti zašto?

Nemam ljubimca, svakom se dam 100% i bezuvjetno. Kao ljubav.

Iako, već mjesecima radim jedan prsten inspiriran crnim, mirnim filozofom dubokog pogleda u formi garavog psa. Zove se Rambo. I pravi je heroj. Želim da i prsten bude takav. Miran, skuliran, stabilan i masivan. I nezaboravan.

Što te u najvećoj mjeri ispunjava osjećajem postignuća ili/i zadovoljstva u svojem stvaralačkom radu?

Kada komad usprkos svojim nepravilnim oblicima i nedorečenim linijama tako divno biva u prostoru da se pitamo kako je uopće bilo bez njega.

Postoje li neke neispunjene želje i planovi vezani za izradu nakita?

Uvijek. Želje i planovi u žena. Kao ime nekog svjetskog bestsellera.

Njih nikada dosta! I, fasciniraju me njihova mnogobrojnost i sposobnost kloniranja. A kada tome nadodam činjenicu kako je svijet velik, pitam se kada ću to sve stići....