Caitlin Hackett u svojim radovima najrađe koristi kemijsku olovku i vodene boje,
stvarajući začudne crteže pune nadrealne simbolike. Radove karakterizira
detaljistički prikaz strukturnih linija, prigušeni vodeni kolorit s
ponekim akcentom, a bogatstvo mašte koje stvara simboliku mračnog
prizvuka upućuje na jedno od temeljnih pitanja koja umjetnica postavlja:
"Dok se sve više nastojimo udaljiti od naše primarne prirode, da li ćemo i dalje biti sposobni vidjeti i razumjeti važnost drugih životinja i našeg odnosa prema njima?"*
Hackett od ranog djetinjstva naučila je cijeniti svijet prirode, a njena ljubav prema
prirodi, mitologiji i životinjama vidljiva je i u njezinom radu. Za svoj rad umjetnica tvrdi da
ukazuje na granice koje razdvajaju ljude od životinja, fizički i metafizički i na to su te kako
granice obavijene novim znanstvenim podatcima, mitologijom, povješću, i religijskim uvjerenjima
bliske, zamagljujući granice između nas dok se znanost, religija i kultura sukobljavaju oko toga
što je to što određuje čovjeka, što nas odvaja od životinja u divljini.*
Hackett je fascinirana načinom na koji ljudi
personificiraju ili objektiviziraju životinje. Načinom na koji ljudi
gledaju na životinje može ih pretvoriti u objekt od koristi, u vjernog
pratioca ili u čudovište, unatoč pravoj prirodi tih bića.*
Umjetnica tvrdi kako svojim radovima nastoji otkriti upravo tu
podvojenost, "stvarnu" životinju naspram apstraktnoj životinji koju
stvara ljudski um, životinju koja je rezultat mutacije u jednakoj mjeri
društvenih konstrukcija i mitologije.*
Simbolično značenje koje je pridodano različitim vrstama vezano je za
način na koji se ljudi prema njima odnose u stvarnosti, tj. za to da li
su te vrste zaštićene ili nisu, koje su podcijenjene, a koje obožavane,
koje su zanemarivane- tvrdi Hackett.*
Umjetnica tvrdi
da ljudima nije najvažnija činjenica da li su simbolična značenja koja
je ljudska vrsta dala pojedinim vrstama realna. Ono što je bitno, tvrdi
Hackett, je simbolizam, odnosno mogućnost korištenja životinja za
zadovoljenje vlastitih potreba. "Mi koristimo granice između "nas" i
"njih" kako bi odredili izvornu vrijedost životinja, što se temelji na
našim željama. Navedeni proces transformacije životinja inspirira moj
rad, što mu često daje mračne tonove.*
*Izvor: http://caitlinhackett.carbonmade.com/
Nema komentara:
Objavi komentar