Papercut by Tena Letica (INTERVIEW)

Papercut je tradicionalna tehnika izrezivanja papira koja fascinira ljepotom i vizualnim efektom. Riječ je o tehnici koja zahtjeva spretnost i dobre živce za ovakvu vrstu rada, te dosta slobodnog vremena. O papercutu smo razgovarali sa zagrebačkom dizajnericom Tenom Leticom Tkalčević, koja ima iskustvo bavljenja papercutom te je u ovoj tehnici izradila neke vrlo lijepe i simpatične radove koji su koliko jednostavni toliko i komplicirani, te vrlo privlačni oku promatrača.

Tena Letica Tkalčević je freelance dizajnerica koja većinom radi grafički dizajn, ilustracije i paper engineering. U svojem radu primarni medij u kojem se izražava je papir zbog njegovog svestranog karaktera. Tena često kombinira tradicionalne tehnike s modernim materijalima, a iako voli prednosti moderne tehnologije, njeni su radovi uglavnom ručni rad ograničenog broja, što ih čini posebnijim. U nastavku slijedi intervju u kojem smo pokušali saznati više o tradicionalnoj tehnici izrezivanja papira – papercutu, koji je afirmirala u svojem radu.

Produkt si dizajnerica po struci, voliš ilustraciju, često gdje papir ima posebnu ulogu. Naime baviš se između ostalog  i papercutom. Kada si prvi puta upoznala i zavoljela upravo ovu tradicionalnu tehniku izrezivanja papira?

    Prvi susret s papercutom je bio još dok sam bila dijete. Roditelji su negdje kupili A5 mapu višebojnih tradicionalnih kineskih motiva izrađenih papercut tehnikom, koje je moja mama potom stavila ispod stakla na stolu. Sjećam se da su mi uvijek ti papercutovi bili jako zanimljivi jer su bili napravljeni od najtanjeg papira kojeg sam ja tada vidjela, a imali su bezbroj pažljivo izrezanih detalja. Naravno, tada nisam ni sanjala da ću jednog dana baš tu tehniku koristiti u svom radu.

Premda je tradicionalna tehnika, papercut koristiš i za suvremeni dizajn proizvoda. Tako si primjerice za Booteeq realizirala papercut radove kao ilustracije za majce. Možeš li reći kako je došlo do te suradnje i imaš li iza sebe još neke primjere spajanja paparcuta s modernim proizvodima ili dizajnerskim projektima?

    Na jednom od artOmata, gdje sam sudjelovala kao izlagač, povezala sam se s ekipom iz Booteeqa, te smo došli do zajedničkog zaključka kako bi bilo genijalno kada bi moje ilustracije bile na njihovim majicama, a kasnije i art printovima, te ih tako učinili pristupačnijima ljudima koji si možda u tom trenutku ne bi mogli priuštiti originalni papercut.Papercut obično radim za svoj gušt, kad se odmaram od projekata, jer se ispostavilo da je papercut obično preskup klijentima. Projekt, koji mi je jako drag, a koristi tehniku papercuta je drvce za bistro Laube. Drvce se sastoji od konstrukcije debla i lista papira sa izrezanim listovima od kojeg, gužvanjem papira, nastaje krošnja. Volim se pohvaliti da su drvca na jednom zidu u Laubi sva ručno rezana.

Možeš li reći nešto o vrstama papercuta koje si upoznala, koja ti se najviše sviđa? Jesi li samouka po pitanju papercuta ili si pohađala neke tečajeve?

    Papercut je tradicionalna tehnika koja se iz Kine proširila čitavim svijetom i iako je princip rada svugdje isti, svaki narod je dao svoj kulturalni doprinos. Tako se primjerice u Meksiku papercutovi (papel picado) koriste kao dekoracija na svadbama ili za Dan mrtvih. U Kini se najčešće papercut radi kao “srećonoša”, a u Poljskoj su služili kao dekoracija kuće koja čuva od uroka. Meni se osobno najviše sviđa meksički papercut jer se stotine šarenih motiva vješa na konopce koji onda vijore na vjetru. Unatoč morbidnim motivima (kosturi, lubanje, itd.), izgleda jako romantično.Ja sam u potpunosti samouka po pitanju papercuta i nisam pohađala tečajeve, ali se uvijek šalim da, s obzirom da mi je otac kirurg, imam neke genetske predispozicije za bavljenje papercutom.

Zašto je papercut u Hrvatskoj relativno nepoznata vrsta umjeća i umjetnosti? Poznaješ li još koga u Hrvatskoj tko se “ozbiljnije” bavi papercutom?

    S obzirom na svoju dugu tradiciju, iskreno ne znam zašto je papercut u Hrvatskoj još uvijek nepoznata tehnika i nisam naišla na nikoga drugog tko se papercutom bavi profesionalno. Ali radim na tome da se papercut upozna i proširi.

Pretražujući internet moguće je naići na zaista impresivne i vrlo revne papercutere koji u tehnici papercuta izrađuju prava mala i velika remekdjela, od kojih i zarađuju. Pratiš li određene papercut umjetnike tj. njihov rad?

    Pratim rad drugih autora, ali ne prečesto jer me to uvijek pomalo izdeprimira i mislim kako sve što napravim nije dobro. Dosta sam samokritična, pa mi to onda više odmaže nego pomaže. Svejedno imam svoje favorite, od kojih su mi posebno dragi Rob Ryan i Zim & Zou.
 

Prije dvije godine održala si izložbu i radionice papercuta u Zagrebu, na Peščenici. Za radionice je bilo puno prijavljenih. S papercut ilustracijom “Pandorina kutija” si 2010. sudjelovala na 3. biennalu ilustracije u Klovićevim dvorima. Namjeravaš li uskoro organizirati još koju radionicu papercuta, izlagati papercut na nekoj izložbi?

    Trenutno nemam u planu niti nove radionice niti izložbe, ali to se kod mene preko noći promijeni. Nadam se da će 2014. biti ista ili bolja od 2013.

2010. si jednu svoju ilustraciju prijavila na sajam dizajna u Seulu, pa su te pozvali da gostuješ na njihovom Seoul Design Fair 2010 gdje si održala predavanje i prezentirala svoj rad. Kakvo je to bilo iskustvo?

    Seoul je bio vrlo zanimljivo i pozitivno iskustvo jer sam prezentirala nešto što je njima vrlo blisko na svoj, njima nov način. Posebno im se sviđalo to što sam sve radila na tradicionalni način (ručno), a ne koristeći laser. Kontakt s ljudima koji su u papercutu već generacijama i njihovi savjeti kako unaprijediti tehniku, meni su bili neprocijenjivi i da mi se ponovo pruži takva prilika, opet bi ju iskoristila.

Što je sve potrebno za bavljenje papercutom? Kako nastaje neki papercut rad i koliko vremena zahtjeva? Koji ti je najomiljeniji rad koji si napravila u ovoj tehnici?

    Za izradu papercuta treba zapravo jako malo stvari i jako puno vremena. Potrebni su olovka i papir, te skalpel i mirna ruka. Izrada papercuta započinje iscrtavanjem motiva na stražnjoj strani papira. Ukoliko se crtaju slova, crtež se mora crtati zrcalno. Najbitnija stvar kod crtanja motiva je da sve na crtežu mora biti međusobno povezano kako ne bi prilikom rezanja ispalo van. Prilikom crtanja treba o motivu razmišljati kao o pozitivu i negativu – dio papira koji ostaje i dio koji se izrezuje van.”Crvenkapica” mi je trenutni favorit među mojim papercutovima, ali vjerujem da ima još mjesta za razvijanje.
 

Možeš li usporediti papercut s paper engineeringom s kojim se također baviš? Možeš li predstaviti neke svoje radove na koje si posebno ponosna?

    Paper engineering i papercut su dvije različite tehnike, ali ih ja pokušavam povezati tako što sve radim ručno umjesto da se izrađuje u tiskari. Paper engineering se odnosi na bilo koje trodimenzionalno konstruiranje sa papirom, a ja sam sretna što mi se pružila prilika za Bunch raditi setove svakodnevnih predmeta od papira. Inače se u paper engineering ubraja i pop-up koji radim i kojem se namjeravam još ozbiljnije posvetiti.

Prošle si godine održala predavanje na Studiju dizajna na temu ilustracije u dizajnu. Da li si se u predavanju dodaknula papercuta? Možeš li reći zašto papercut nije prisutniji u svijetu ilustracije kod nas?

    Papercut je, uz paper engineering i digitalnu ilustraciju, jedan od tri smjera koja koristim u svom radu, tako da sam na predavanju prezentirala i tu tehniku. Čini mi se da je danas vrlo bitno dobiti krajnji rezultat u što kraćem roku, a papercut zahtijeva vrijeme. To vrijeme je često preskupo, pa se naručitelji zbog ekonomske krize, nažalost, ne odlučuju za takva rješenja.