Momenti u vremenu Petre Grozaj (INTERVIEW)

autor fotke- Maja Kljajić

Povodom izložbe “Momenti u vremenu” koja se mogla pogledati u prosincu prošle godine u zagrebačkoj Galeriji Bačva, donosimo intervju s autoricom Petrom Grozaj. U najnovijem ciklusu slika važna je ideja raznolikih utjecaja koji utječu na oblikovanje naših identiteta. Motiv lica i maski u tom kontekstu igraju bitnu ulogu. Više o navedenim slikama i razmišljanjima vezanim za rad slikarice Grozaj, donosimo u nastavku…

Koliko nas utjecaji formiraju u ono što jesmo, u većoj ili manjoj mjeri svi smo svijesni. Rađamo se na neki način, osim naših genetskih predispozicija koje oblikuju temperament i određuju neke intelektualne i fizičke osobine, gotovo kao tabula rasa. Kako će svaka jedninka obojati vlastiti karakter pitanje je na koje svi pišemo odgovor cijeli svoj život. No, pišu ga za nas i mnogi drugi tj. utjecaji koji nas oblikuju i prije nego što stasamo u ljude koji imaju pravo glasa, jasnog izražavanja stavova i vrijednosti. Mnogo prije nego što se svijesno otisnemo na put traženja i kreiranja vlastitih života, na naše intimne-emocionalne unutarnje svijetove i vanjske odrednice života kao što su izbor profesije, hobby ili životni partner neizmjerni trag ostavljaju utjecaji. Kakve misli ovo pitanje potiče u slikarici Petri Grozaj i na koji način svoj svijet ideja pretače na slikarsko platno saznajemo više u intervjuu koji slijedi.

Možete li reći kako je došlo izložbe Momenti u vremenu? Koji su joj procesi i promišljanja prethodili?

    Procesi i razmisljanja su neka vrsta konstante, na jedan način su cijelo vrijeme samnom, povezani sa životom i njegovim utjecajima, onime što doživljavam, radim, gledam, slušam ili čitam; često se dogodi da dođem na ideju za sliku kad ne razmišljam o njoj…
    Kada se skupi dovoljna količina nekih osobnih informacija, tema i razmišljanja koje imam potrebu izraziti i naslikati, nastaje slika odnosno slikarski ciklus.

Navedena izložba u Vašem radu predstavlja svojevrsni odmak od dosadašnje ideje slikarskog dnevnika. Možete li nešto više reći o tome?

    Izložba se ne bavi samo mojim svijetom na izoliran način, iako jest osobna, u slike su uključeni i drugi ljudi i doživljaj svijeta koji je većinom spoj između realnosti, mašte i nematerijalnog doživljajnog svijeta interpretiranog kroz sliku.

U Vašem najnovijem ciklusu slika važna je ideja raznolikih utjecaja koji utječu na oblikovanje naših identiteta. Motiv lica i maski u tom kontekstu igraju bitnu ulogu. Možete li objasniti zašto Vas zaokuplja tema identiteta?

    Motiv lica i tzv. maski okupira me i provlači se kroz rad od početaka, kao što je ciklus Gospođice iz kataloga iz 2006. Vjerujem da je identitet opća i vrlo temeljna tema ovog društva koje je puno kontradiktornosti, propagira slobodu dok čovjek nikad nije bio toliko kontroliran i okupiran kao danas. Postaje očigledno da ono sve više umjesto integriranih samosvjesnih individua, odgaja većinom zbunjene i izgubljene ljude, te se sve više povećava osjećaj otuđenosti prikriven površnim dojmom međusobne povezanosti…
    S time u vezi su stvoreni prolazni identiteti s kojima se zamijenjuju ili prikrivaju izvorna lica. 

Od rođenja smo na neki način bačeni u svijet vanjskih utjecaja od kojih se u većoj ili manjoj mjeri možemo “obraniti”. Procesi socijalizacije i drugi raznoliki vanjski utjecaji sudjeluju u oblikovanju naših ličnosti, no te naše individualne osobnosti zapravo i nisu nužno “individualne” i “naše”. Stječem dojam da je fokus izložbe Momenti u vremenu upravo na istraživanju na koji način  utjecaji općenito formiraju naše identitete i ono što mi se čini još bitnije u kojoj mjeri nam “kradu”, zatomljuju našu istinsku prirodu, naše autentično biće koje je u skladu sa sobom i svijetom ukojem živi. Vaše slike u meni bude osjećaje sjete, tuge i čežnje za jednim trajnim osjećajem povezanosti sa stvarnim smislom, onim unutarnjim koji se nalazi u samoj duši, koja je često zamagljena utjecajima. Koliko je u Vašem osobnom životu bitno propitivati autentičnost tuđih identiteta?

    Pa na jedan način mislim da ste sami odgovorili na pitanje i točno je da izložba dotiče i tu temu. Mogu još dodati da vjerujem da su naši identiteti proizvod odgoja društva koje ponekad mogu doživjeti recimo kao temu iz filma ‘Matrix’, odnosno neke vrste manipulacije i kontrole. Što se tiče tuđih identiteta, vjerujem da se svatko mora prvo početi od pitanja vlastite autentičnosti.

Možete li reći nešto više o Vašem likovnom stilu? Kako ste ga izgradili, da li se izgrađivao postepeno, pod kojim utjecajima (uzorima, mentorima, osobnim interesima)?  Čini mi se da je u postmoderno doba više nego ikada lakše izgubiti autentičnost, pa samim time i u umjetničkom stvaranju. Koliko je teško općenito imati u slikarstvu i umjetnosti vlastiti stil koji će biti odraz autentičnih osjećaja i osobnosti?

    Moj likovni stil nije smišljeno nastajao, i želim da se dalje razvija. To se događalo postepeno, jedna stvar otvarala je drugu, iako od djetinjsva crtam i uvjek mi je izražavanje kroz likovnost bilo jako važno, nisam imala neki veliki plan postati slikarica. Dogodilo se da me je na trećoj godini Akademije slikarstvo jako zainteresiralo, te sam do tada na odjelu umjetničke grafike, kasnije diplomirala na slikarsvu. Početni input odnosno prvi ciklus slika bio je spontan, spoj raznih utjecaja glazbe, filma i života općenito. Kasnije sam se počela ozbiljnije baviti drugim slikarima, utjecajima i studiranjem u pravom smislu riječi.

Vaše su slike očišćene od suvišnih motiva i detalja. U koloritu mi se čini da također nema svojevrsnih “viškova”. Koliko je lakše odnosno teže prikazati ideju i osjećaje vezane za neku ideju odmakom od prevelike naracije i korištenja likovnih elemenata u slikarstvu?

    Općenito govoreći o jednostavnosti, vjerujem da je teže biti jednostavan i jasan, to zahtjeva izreći poantu, smisao. Sve dobre stvari čine se vrlo jednostavanim i laganim, no kad malo bolje pogledate iza toga stoji rad, iskustvo, talent i hrabrost ili pak ‘početnička sreća’ koja dođe niotkuda, vjerojatno iz opuštenosti, noseći sa sobom čistoću i autentičnost, koju kasnije možemo ponovo postići radom……….gledajući jednu sjajnu narativnu sliku, npr. Doiga ili Raucha, ona je u svojoj domeni iako narativana, jednosatvna. Uspoređujući je sa recimo Rothkom koji je sjajan sa svojim plohama, obje slike su jednostavne iz dva različita kuta, kao razlika između dobre proze i poezije, stvar ukusa, no kvaltiteta i ‘sjajnost’ jednog i drugog je neupitna.

 
U svojem radu preferirate velike plohe za slikanje. Zašto?

    Na velikom formatu mogu se najbolje izraziti u kompoziciji, površinama, crtežu i detaljima. Volim da slika komunicira u svoj svojoj moći, da te zaustavi kad prolaziš pokraj nje i da se gledate, komunicirate oči u oči. Mali format nikako nije isključen. Ponekad baš mali format može biti vrlo snažan i komunikativan. Veličina ništa ne znači ako je slika loša. Treba znati kada za koju sliku odabrati veliki, a kada mali ili srednji format. 

Možete li reći zašto ste se počeli i odlučili profesionalno baviti slikarstvom? Što Vas u Vašem poslu najviše raduje odnosno ispunjava i da li postoje momenti koje ne volite?

    Željela sam imati više vremena za slikanje, te sam 2005. dobila status samostalnog umjetnika. Željela sam probati živjeti od slikarstva i poučavanja crtanja i slikanja, te to traje do danas. Biti samostalni umjetnik slikar i poučavati crtanje islikanje je odličan posao koji ima svoje prednosti i mane.

Kakva su Vaša iskustva s predstavljanja Hrvatske na Bienalu mladih umjetnika BJCEM u Napulju, a kakva sa studijskih i rezidencijalnih programa na kojima ste boravili u inozemstvu?

    Bienale u Napulju bio je tada snažan input, vidjela sam radove svoje generacije umjetnika koja su me potakla da vidim svoj rad u jednom drugom kontekstu, što me navelo na promišljanje, otvorilo neke nove puteve, te sam dobila sam veći interes za druge grane vizualne umjetnosti.
    Rezidencijalni programi imaju isti taj smisao, uz koji još dolazi rad u poticajnoj atmosferi.

Dobitnica ste Rektorove nagrade Zg. Sveučilišta i Nagrade ALU-a. Što su za Vas značile navedene nagrade?

    Nagrada je lijepa potvrda i poticaj, no nagrade su relativna i prolazna stvar; vjerujem da trajnost i smisao postoji u vlastitom interesu i istraživanju.

Planirate li nakon izložbe Momenti u vremenu slijedeću izložbu?

    Planiram skupnu izložbu, a sljedeću samostalnu vjerojatno kroz neko vrijeme.

Postoje li neke neispunjene želje vezane za vaš umjetnički rad i stvaranje?

    Postoje, naravno……neke su vrlo konkretne, recimo imati dobre uvjete za slikanje. 

Povodom izložbe “Momenti u vremenu” koja se mogla pogledati u prosincu prošle godine u zagrebačkoj Galeriji Bačva, donosimo intervju s autoricom Petrom Grozaj. U najnovijem ciklusu slika važna je ideja raznolikih utjecaja koji utječu na oblikovanje naših identiteta. Motiv lica i maski u tom kontekstu igraju bitnu ulogu. Više o navedenim slikama i razmišljanjima vezanim za rad slikarice Grozaj, donosimo u nastavku… - See more at: http://www.transmeet.tv/author/vijuga/#sthash.OeBulFXi.dpuf