Ruth Barcan radi na Odsjeku za rodne studije na sveučilištu u Sydneyu, a njeno uže područje interesa joj je nagost i nudizam, feministički kulturni studij o tjelesnome, alternativne terapije i praksa new agea te pedagogija. U svojoj knjizi "Golo/nago: Kulturna anatomija" ona zauzima neke od najzanimljivijih perspektiva prilikom analiziranja ljudske golotinje. Rezultat toga je zanimljiva zbirka kulturnih okvira koji su formirali način shvaćanja, procjenjivanja i kontroliranja golotinje. Njezina knjiga pogledu iscrpno izlaže često suprotna tumačenja golotinje koja su uvjetovana društvenim kontekstom. Elementi neprihvatljivog izgleda u jednom društvu postaju elementi prihvatljivog, štoviše poželjnog.
Barcan se u svojem istraživanju dotaknula mišljenja raznolikih društvenih skupina i pojedinaca, koji daju svoj doprinos boljem razumijevanju golotinje. Njegovo dubinsko shvaćanje autorica pruža zahvaljujući korištenju brojnih primjera iz književnosti, filozofije, religije, prošlosti i sadašnjosti.
Kao primjer suprotnih pogleda na golotinju autorica navodi židovsku i grčku tradiciju. One su kaže "u temelju kršćanske metaforike, izvorište metaforičkog temelja za dvije vrlo široke grupacije simboličkih značenja golotinje: one povezane s prisutnošću (autentičnost, istina, izvor, narav, jednostavnost) i one povezane s odsutnošću (lišavanje, degradacija, ranjivost, izloženost, kazna). Ovi široki obrasci su u interakciji s ambivalencijom glede ljudske prirode: u jednoj varijanti, ogoljela ljudskost smatra se nečim pozitivnim (čisto podrijetlo, čista prisutnost), a u drugoj varijanti nedostatkom nečeg pozitivnog (recimo civilizacije, kulture, božanstva)."
Čini se da je golotinja pojam, pojava i "prirodno stanje" koje je prepuno oštrih opozicija, a kao takav višeznačno određen, ostaje trajnom inspiracijom današnjim i budućim društvima za stvaranje novih i ukidanje, preoblikovanje, nadogradnju ili reinterpretaciju starih značenja koja se za njega vežu.
Nema komentara:
Objavi komentar