Chris Hedges - Carstvo opsjena

Dobitnik Pulitzera Chris Hedges u knjizi "Carstvo opsjena / Kraj pismenosti i trijumf spektakla" inteligentnim i jednostavnim jezikom secira izopačene trendove koji oblikuju prije svega američku svakodnevicu. Okvir unutar kojeg se kreće je američko društvo, a unutar njega mozaik čine opsjena pismenosti, ljubavi, umnosti i sreće. Knjiga vrvi od konkretnih primjera koji ilustriraju u kojoj mjeri se sustavno izokreću sustavi vrijednosti. Saznajemo što su neki od uzroka opće iskvarenosti modernog društva i kako se ona prelijeva na članove tog društva.

Autor se koristi citatima i mišljenjima onih koji opisuju ili su aktivno uključeni u stvaranje iluzija tj. opsjena. Tako navodi citat kritičara Williama Deresiewicza koji opisuje opće poznatu pojavu današnjeg društva koje se ogleda u brojnim emisijama i reality programima, kao i profilima na društvenim mrežama- "Kamera je stvorila celebrity kulturu; kompjutor stvara kulturu mogućnosti povezivanja. Kako se te dvije tehnologije približavaju- širokopojasni internet pomiče web s teksta prema slici; portali za društveno povezivanje i stupanje u kontakt dodatno šire svoje mreže sve dalje i dalje- te dvije kulture otkrivaju svoj zajednički poriv. Slava i povezivanje - posrijedi su dva načina na koja se može postati poznat. To je ono što želi ovodobno ja. Želi biti priznato i prepoznato, želi biti povezano: želi biti vidljivo."

Hedges tvrdi kako nas celebrity kultura baca u moralnu prazninu, u kojoj su jedine vrijednosti izgled, iskoristivost i sposobnost da se "uspije". Ispraznost koja se ogleda u iluzornim vrijednostima koje takav svijet stvara ogleda se i u drugim trendovima- visokoj nepismenosti, ovisnosti o televizijskim sadržajima, industriji pornografije (koja prema statistici koju autor navodi ostvaruje više prihoda od Google-a, Amazona, eBay-a, Yahoo!-a, Apple-a i EarthLink-a zajedno). Autor se izmeđuostalog bavi i kritikom američkog obrazovnog sustava, prije svega sveučilišta koja smatra odgovornima za uništavanje inteligentnog i kritičkog razmišljanja i za bezgraničnu okrenutost prema elitama. U obrazovnom sustavu ne nazire se kraj pesimističnom pogledu na društvo koje Hedges istražuje.

Pogled na carstvo iluzija na kojem izrasta američko suvremeno društvo, iz perspektive autora knjige podsjeća na apokaliptičnu viziju kapitalističkog društva u kojem caruje glupost, oportunizam, elitizam i mnoge druge značajke sistema koji će upravo njegova "moć" stajati glave. Dok god se to ne dogodi kao pokazatelji kako nešto opako ne valja u društvu koje svoju civiliziranost i intelektualni kapital smatra uzoritim i bogomdanim, ostaju milijuni ljudi osuđenih na umiranje zbog neljudskog zdravstvenog sustava, cvatuće tržište oružjem i pornografskim sadržajima i opća degradacija sustava vrijednosti.

Opisana degradacija društva slična je onoj koju prikazuje film God bless America Bobcat Goldthwaita, u kojem se odbojnost prema zemlji iluzija pretvara u smrtonosnu misiju glavnog aktera koji krajnje nezadovoljstvo društvom u kojem živi rješava eliminiranjem njegovih najglupljih, najokrutnijih i najodvratnijih pripadnika. Razlika između knjige i filma je u tome što je američkom društvu degeneriranih vrijednosti  koje Hedges oslikava nije potreban junak koji će glumiti njegovog krvnika, već samo sebi postaje metaforom neizbježnog samouništenja.

Eva Montanari- prozor u svijet bajki

Iznimna talijanska ilustratorica mlađe generacije Eva Montanari rođena je u Riminiju 1977.

Tijekom studija na Državnom institutu za umjetnost i Europskom institutu za dizajn u Milanu počela je graditi karijeru i brusiti zanat kao autorica i ilustratorica slikovnica.

Napisala je i ilustrirala slikovnice u Italiji, SAD-u, Japanu, Tajvanu, Francuskoj, Španjolskoj, Britaniji i Njemačkoj, a njene su slikovnice bile prevedene i na portugalski, koreanski, hrvatski, finski, turski, argentinski i tajlandski. 

Evini su radovi bili prikazani na brojnim izložbama u Italiji, SAD-u, Hrvatskoj, Tajvanu, Japanu, Francuskoj, Iranu, Britaniji, Brazilu i Venezueli, od čega su nekoliko puta bili odabrani za "Original Art Show of the Society of Illustrators" (New York), "Ilustrarte exhibition" (Portugal), "Sarmede Illustration Exhibition" (Italija) i za "International Exhibition of Bologna Children's Book Fair".

Umjetnica se bavi ilustracijom kalendara, korica knjiga, postera i ilustracijama za časopise i agencije, a uz navedeno u Italiji i inozemstvu vodi radionice ilustriranja.

*Izvor: http://www.evamontanari.com/

 

 

 

Sanja Rešček- eksplozija sanjivog kolorita

Sanja Rešček rođena je u Zagrebu 1978. godine. Poslije završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2001. godine, u klasi primijenjene grafike, profesora Zdravka Tišljara dobivši Rektorovu nagradu, kao i nagradu za najboljeg diplomanta grafičkog odjela koju dodjeljuje Akademija likovnih umjetnosti. 

U konkurenciji od četrdeset i sedam priznatih umjetnika, Sanja je dobila nagradu "Grigor Vitez" kao najbolji ilustrator dječjih knjiga za 2003. godinu. Dobitnica je i nagrade "Welcome" za ilustraciju koju dodjeljuje ULUPUH, te nagrade publike na Interliberu 2004. godine. Objavljeno je više od dvadeset i pet njezinih slikovnica u Hrvatskoj, Kanadi, Americi, Engleskoj i Švicarskoj.
 

Njeni radovi krase slikovnice koje su objavljene na 12 jezika, autorica je više od 15 poštanskih maraka koje su obišle svijet, njezine ilustracije našle su se osim na čestitkama UNICEF-a i na brojnim drugim čestitkama izdavača kao što su American Greetings, Roger La Borde, Papyrus ili pak slikovnicama izdavačkih kuća Random House, Macmillan, Scholastic i mnogim drugima, kao i u časopisima poput Ellea, Vivea, Globusa i Večernjeg lista.*

Interes i ljubav prema umjetnosti krenula je od najranije dobi. "Stalno sam bila okružena bojicama, flomasterima i papirima, a u pauzi od crtanja gradila sam kuće od lego kocaka, valjda od tuda i kasnija dilema oko studiranja grafičkog dizajna, slikarstva i arhitekture". Prvu zaradu bilježi još u srednjoj školi kad je započela ilustrirati knjige. Slijedeći posao ilustriranja slikovnice odredio je u kojem će se smjeru razvijati njena daljnja karijera. Na slikovnicama radi oko deset godina, a priznaje da je najponosnija na svoje radove za UNICEF i za dječju pravobraniteljicu. "Ti su mi poslovi bili najdraži jer imate osjećaj da ste napravili nešto korisno. Prekrasno je raditi slikovnice za djecu, no ovo je ipak nešto posebno". *

O novcu govori tek u crticama, priznajući da se od ilustriranja može pristojno živjeti, no sve ovisi o tome koliko se posla može odraditi. Radije će istaknuti svu silu prednosti zarađivanja za život od ovog tipa umjetnosti. "Imate slobodu da odaberete projekt na kojem želite raditi, samostalno isplanirate slobodno vrijeme, upoznate različite ljude i možete stalno usavršavati ono što radite", nabraja Rešček prednosti, dodajući da ilustracija kao umjetnički medij nudi izrazito široko polje djelovanja. "Tako sam imala priliku raditi na sasvim različitim projektima osim slikovnica, poput čestitki za UNICEF, poštanskih maraka, puzzli ili ilustracija za Elle, pa do kampanja za trgovačke centre koje su stilski sasvim drukčije. Ali to smatram velikom prednošću ove profesije - istraživanje novih mogućnosti i tehnika u ilustraciji, a ne stajanje na mjestu, godinama radeći na isti način, istim tehnikama, ne napredujući", kaže Rešček.

Vezano za stvaranje radova pomoću novih tehnologija kaže- "Uglavnom radim na računalu u posebnom programu jer mi istraživanje tih novih tehnologija predstavlja pravi izazov i uživam u tome".*

* Izvor: http://www.poslovni.hr/vijesti/zivot-u-paralelnom-svijetu-173413.aspx

Ruth Barcan- Kulturna anatomija golotinje

Neodjeveno ljudsko tijelo ili ono odjeveno čini se da oduvijek intrigira ljudsku maštu. Potiče nebrojena pitanja koja se odnose na osobne vrijednosti, društveni status, moral, dobar ukus itd. Na svako od tih pitanja moguće je dati u potpunosti različite odgovore. Pritom, njihov sadržaj ovisi o tome koji kut gledišta zauzimamo dok razmatramo značenje golog tijela.

Ruth Barcan radi na Odsjeku za rodne studije na sveučilištu u Sydneyu, a njeno uže područje interesa joj je nagost i nudizam, feministički kulturni studij o tjelesnome, alternativne terapije i praksa new agea te pedagogija. U svojoj knjizi "Golo/nago: Kulturna anatomija" ona zauzima neke od najzanimljivijih perspektiva prilikom analiziranja ljudske golotinje. Rezultat toga je zanimljiva zbirka kulturnih okvira koji su formirali način shvaćanja, procjenjivanja i kontroliranja golotinje. Njezina knjiga pogledu iscrpno izlaže često suprotna tumačenja golotinje koja su uvjetovana društvenim kontekstom. Elementi neprihvatljivog izgleda u jednom društvu postaju elementi prihvatljivog, štoviše poželjnog.

Barcan se u svojem istraživanju dotaknula mišljenja raznolikih društvenih skupina i pojedinaca, koji daju svoj doprinos boljem razumijevanju golotinje. Njegovo dubinsko shvaćanje autorica pruža zahvaljujući korištenju brojnih primjera iz  književnosti, filozofije, religije, prošlosti i sadašnjosti.

Kao primjer suprotnih pogleda na golotinju autorica navodi židovsku i grčku tradiciju. One su kaže "u temelju kršćanske metaforike, izvorište metaforičkog temelja za dvije vrlo široke grupacije simboličkih značenja golotinje: one povezane s prisutnošću (autentičnost, istina, izvor, narav, jednostavnost) i one povezane s odsutnošću (lišavanje, degradacija, ranjivost, izloženost, kazna). Ovi široki obrasci su u interakciji s ambivalencijom glede ljudske prirode: u jednoj varijanti, ogoljela ljudskost smatra se nečim pozitivnim (čisto podrijetlo, čista prisutnost), a u drugoj varijanti nedostatkom nečeg pozitivnog (recimo civilizacije, kulture, božanstva)."

Čini se da je golotinja pojam, pojava i "prirodno stanje" koje je prepuno oštrih opozicija, a kao takav višeznačno određen, ostaje trajnom inspiracijom današnjim i budućim društvima za stvaranje novih i ukidanje, preoblikovanje, nadogradnju ili reinterpretaciju starih značenja koja se za njega vežu.

Četvrti hrvatski biennale ilustracije

Shaun Tan- "Ponosni roditelji"

Novi bienale ilustracije ponovno se smjestio u Galeriji Klovićevi dvori. Izložbi su se odazvali autori iz cijelog svijeta od Australije, preko češke pa sve do Urugvaja. Među njima su australski umjetnik Shaun Tan dobitnik memorijalne nagrade Astrid Lindgren za 2011. godinu, Renáta Fučíková, češka ilustratorica i sudionica simpozija posvećenog ilustraciji u Bratislavi 2011. godine, Iku Dekune japanska ilustratorica koja živi i radi u Pragu,  dobitnica nagrade BIB-a 2003. godine, Linda Wolfsgruber iz Beča, Eva Montanari iz Riminija, te mnogi drugi.

Prema riječima autorice izložbe Koraljke Jurčec Kos, ove godine se, među ostalim pitanjima procjene kvalitete i broja poslanih radova, prosudbenoj komisiji nametnulo i pitanje analize socijalnog konteksta u kojem neki prijedlog za ilustraciju nastaje -  bio to prijedlog za knjigu, dječju, novinsku ili reklamnu ilustraciju, ili pak realizacija umjetničkog koncepta.

Prosudbena komisija od oko tristo pristiglih radova (80 autora prijavilo se iz Hrvatske) odabrala je 105 autora iz cijelog svijeta, i njihove najbolje predložene radove u različitim tehnikama. Među izabranim autorima ponovo se istaknuo velik broj mladih umjetnika, čiji trenutni profesionalni status nije isključivo vezan uz ilustraciju, niti uz određenu nacionalnu selekciju.

Nikolina Novosel- "Zebra u kadi"

Jedna od članica prosudbene komisije Ranka Javor u povodu žiriranja zapisala je da je 4. HBI, s 80 prijavljenih hrvatskih autora potvrdio da interes hrvatskih umjetnika za izložbu ne jenjava i da se uz već afirmirane autore, svake godine javlja i veći broj mladih. Tome je prema njenom mišljenju znatno doprinijela koncepcija biennala na koji se ilustratori mogu prijaviti sa radovima koji ne moraju biti objavljeni, a zastupljene su sve vrste ilustracije: dječja, knjižna, novinska i reklamna ilustracija. Tvrdi da kao važnu značajku HBI treba istaknuti sveobuhvatno sagledavanje  i valorizaciju hrvatske ilustratorske scene”.

* Izvor: http://www.galerijaklovic.hr/izlozba.aspx?id=58