Bela Čikoš Sesija - Rretrospektiva

Bela Čikoš Sesija (Osijek, 1864.- Zagreb, 1931.), jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara s prijelaza 19. u 20. stoljeće, konačno je predstavljen na mjestu čiju je povijest obilježio- Umjetničkom paviljonu. Veliki predstavnik modernih tendencija, koji je možda, za to vrijeme, na najosobniji način prikazao doživljaj  duhovnosti, stanja podsvjesti, svijeta iznad materijalističke izvjesnosti i krute određenosti pojavnog svijeta.

"Saloma"

Smatra se jednim od značajnih predstavnika hrvatskog modernog slikarstva, čiji radovi na značajan način svjedoče utjecaj simbolizma i secesije. Sesijina retrospektiva svjedok je jednog odmaka prema svjetu duhovnosti i transcedentnosti, koja se osim u tematskim odrednicama očituje u slikarskom izrazu kojim dominiraju sredstva koja na vješt način prikazuju atmosferu, magličastim, rastvorenim svjetlosnim oblicima, zamućenim bojama, zanimljivim gradiranjem kolorita, oslobođenim potezom kista.

"Odisej ubija prosce"

U prikazima arhitekture "Bosco tre case", slikama koje su nastale u Italiji vide se veće moderne tendencije. Krutost u oblikovanju bojom i linijom je oslobođena, potezi slobodniji, a u određenim segmentima naginjanje apstraktnijem prikazu.

"Psiha"

Kod Sesije je zanimljiva njegova svestranost, bogatstvo u pristupu likovnom izražavanju. Sesija primjerice u slici "Uzburkano more" pokazuje mogućnost vještog izražavanja mračnim, monokronim koloritom, debelim namazima boje, da bi u drugom trenutku, kao primjerice u slici "Pri obali" koja je nastala samo dvije godine poslije pokazao sasvim različiti umjetnički senzibilitet, gdje slikajući akvarelom stvara prozračne motive morskog pejzaža, isječak iz krajobraza čiji nježni kolorit nestaje u zasljepljujućoj osvjetljenosti.

"Valpurgina noć"

Zanimljivi su i slikarevi dosezi u grafici i crtačkim tehnikama. Pet monotipija iz 1893. godine, u crno-bijelim tonovima prikazuju kuće u pejzažu, prilično realistične i moderne prikaze. Litografija "Mladost" koja je nastala 1898. godine pokazuje umjeće stilizacije u secesijskom stilu. Crteži u olovci kojom je nacrtao izložena pejzaže s drvećem iz 1890. godine pokazuju vještinu realističkog oblikovanja, vješto baratanje crtačkom tehnikom, prikazujući lijepe prikaze koje tvore kontrastne linije, tankoćutni potezi, gradacije sijena i u određenim dijelovima preciznost u prikazu detalja. U radovima koji su nastali u tehnici tuša i sepije nastali su realistični prikazi bečkih uličnih prikaza, koji s izraženim detaljima podsjećaju na razglednice.

"Pieta"

Najznačajniji dio izložbe čine uglavnom uljene slike s mitološkim, biblijskim, povijesnim i prikazima iz književnosti u kojima se vidi svo bogatstvo modernističkog slikarskog senzibiliteta ovog umjetnika. Slike poput "Anđeoskog poljubca" (1921.), "Anđela apokalipse" (1920.), "Piete" (1922./23.), "Sapho" (1908.),  "Penelope" (1895.), "Salome" (1909.) i dr. Pieta iz 1897. samo je jedna od impresivnih simbolističkih ulja na platnu, velikih dimenzija. Radi se o slici u kojoj dominiraju tonovi zlatno-smeđe boje, a čije kontrastno osvjetljenje, teatralnost sadržaja i kompozicije su ujedno i većinske značajke ostalih simbolističkih slika. Neke od njih odlikuje difuzna rasvjeta i u manjoj ili većoj mjeri bogat kolorit, ali one stilske značajke ostaju na neki način vjerne Sesijinom umjetničkom senzibilitetu. 

"Penelopa"

Izložba pokazuje i zanimljivu seriju akvarela, malu seriju cvijeća, crteže nastale u olovci u boji, ugljenu i drugim likovnim tehnikama.

"Inocencija"

"Inocencija" iz 1927. i "Na obali rijeke" iz 1898. godine prikazi su izraženije secesijske note s vretenastim, gotovo eteričnim ljudskim figurama, mističnom prirodom, a odaju dojam sličan svijetu podsvjesti i duhovnosti, te predstavljaju još jedan primjer Sesijine elegancije likovnog izražaja.

Niz aktova pokazuju virtuoznost u prikazu kvalitete ljudske kože, gotovo opipljive kvalitete različitih tkanina koje obavijaju prikazana tijela, kakvoću okolnih površina.

Izloženi portreti mogu se podijeliti u dvije kategorije tj. na one koji su hermetičniji i tradicionalniji u likovnom izrazu, čvršćih poteza, definiranijih kontura, realističnijih linija i kolorita, te na drugu skupinu portreta koji pokazuju veću naklonost prema modernističkom oblikovanju, koje naginje impresionističkom, s više stilizacije i oslobođenijih titravih poteza, punih raznolikog kolorita. Jedan od portreta koji pripada drugoj kategoriji je "Portret supruge Justine Csikos" iz 1893. godine, koji podsjeća na Manetov likovni stil.

Mapa erotskih crteža od 12 radova još je jedan prilično zanimljiv svjedok jednog vremena u kojem je Sesija stvarao, ali i njegove crtalačke sposobnosti i imaginacije.


Izložbom Bele Čikoša Sesije koja je otvorena 19. siječnja, Umjetnički paviljon nastavlja predstavljati predstavnike hrvatske moderne umjetnosti. Na izložbi izloženi su radovi iz svih Sesijnih stvaralačkih faza, a posuđeni su iz hrvatskih muzeja i galerija te privatnih zbirki, a izložene su i slike iz Zlatne dvorane i palače u Opatičkoj 10 na zagrebačkom Gornjem gradu. Neki radovi ovom su izložbom javnosti predstavljeni prvi put, a povjesničar umjetnosti Tonko Maroević zaslužan je za njenu realizaciju. Sesija, koji je svoje je umjetničko formiranje ostvario u Beču i Münchenu i u Italiji, u povjesti hrvatske likovne umjetnosti ostao je zapamćen i kao jedan od osnivača sustavne likovne nastave, iz koje se razvila zagrebačka Akademija likovnih umjetnosti.