Dubravka Kolanović je akademska slikarica koja se uspješno bavi dječjom ilustracijom. Kroz svoj likovni izričaj prenosi pozitivne poruke koje pozivaju na ljubav, prijateljstvo, poštivanje drugih i okoliša i sl. Dubravka tvrdi kako je slikovnica jedan od prvih susreta djeteta s likovnošću i da je to čini vrlo važnim elementom u oblikovanju njegovog odnosa prema umjetnosti i prepoznavanju kvalitetnog likovnog izričaja.
Nježne i suptilne ilustracije Dubravke Kolanović privukle su me ljepotom i odmjerenošću likovnog stila i pregrštom pozitivnih emocija i poruka prepunih pozitivnih vrijednosti koje reflektiraju. Nenametljiva ljepota harmoničnih prizora svijeta koji dijele čovjek i priroda, prikazuje idelni svijet koji nas poučava i podsjeća na univerzalne vrijednosti koje vrijedi živjeti, a koje nam često izmiču. Kroz intervju saznajemo nešto više o ovoj umjetnici koja svojim radom afirmira važnost dječje ilustracije u likovnom i odgojnom smislu.
Možete li opisati ukratko razliku studiranja ovdje i vani, što je najvrijednije što ste naučili na Savannah College of Art and Design, a što na zagrebačkoj ALU?
Studiranje i na jednoj i drugoj ustanovi bili su vrlo vrijedna iskustva. SCAD je bogat privatan college u SAD-u i nudio je zavidni standard studiranja, vrhunsku tehnologiju, mogućnost korištenja najrazličitijh modela i gostovanja cijenjenih umjetnika. Za raliku od SCAD-a ciji su polaznici mahom bili svi koji su si mogli priuštiti visoku školarinu, studirati na ALU mogla je samo nekolicina talentiranih. Takva selekcija garantirala je određenu kvalitetu radnog okružja. I sama sam SCAD mogla polaziti samo zahvaljujući osvojenim stipendijama u SAD-u.
Kako ste se odlučili baviti ilustriranjem slikovnica i kako se razvila ljubav prema ovoj vrsti umjetničkog rada i izražavanja?
Jednu od stipendija osvojila sam kao pobjednik na nacionalnom natjecanju u SAD-u “Written and Illustrated by”. Nagrada je uključivala i izdavanje autorske slikovnice. Zahvljaujući ovom uspijehu imala sam priliku kao osamnaestogodišnjakinja raditi godinu dana s iskusnim urednikom izdavačke kuće Landmark Editions Davidom Meltonom. Davi Melton je vjerovatno najzaslužniji za moj životni poziv dječjeg ilustratora.
Vaše su ilustracije prepune mekih, prozračnih, nježnih oblika, maglovitih, nejasnih kontura, laganih kontrasta, a odišu emocijama topline, mira, ljubavi, radosti. Kompozicije, boje, oblici i linije, pa sve do samih motiva koje oslikavate- sve je prožeto velikom dozom harmonije. Što je bilo presudno za razvoj vašeg likovnog stila?
Vjerujem da svaki umjetnik mora njegovati svoj unutarnji svijet, koji kroz stvaralaštvo dijeli s publikom. Tehnike su nešto što se da naučiti na umjetničkim akademijama. Današnja djeca izložena su najrazličitijim medijskim sadržajima koji su nerjetko površni a mnogi od njih sadrže i elemente nasilja. Pravi je izazov za autore dječjih knjiga da kroz svoj likovni izričaj i priču prenesu pozitivnu ideju. To su poruke koje pozivaju na ljubav, plemenitost, toleranciju, prijateljstvo, poštivanje drugih, poštivanje okoliša. Slikovnica je i ujedno i jedan od prvih susreta djeteta s likovnošću što je čini vrlo važnom u oblikovanju njegovog odnosa prema umjetnosti i prepoznavanju kvalitetnog likovnog izričaja.
Koje likovne tehnike preferirate u svojem radu?
Najradije koristim tehniku suhog pastela i akvarela. To su suptilne nježne tehnike koje najbolje odgovaraju mom stvaralačkom senzibilitetu.
Motivi životinja vrlo su bitni u Vašem radu, budući da Vas svijet životinja i prirode zaokuplja oduvijek. U odnosu na oslanjanje isključivo na maštu prilikom ilustriranja, koliko su Vaša putovanja i neposredan doticaj s prirodom bitni za inspiraciju?
Već duži niz godina volonter sam na raznim projektima zaštite životinja i okoliša. Moja putovanja i boravak u impresivnim djelovima svijeta- kao što su prašuma Amazone, Bornea, afrička savana, pustinja, udaljeni koraljeni greben ili na antarktički led- vječno je vrelo moje inspiracije. Svi ti krajevi, ljudi, životinje pričaju bezbroj priča. Moja najdraža autorska slikovnica Njogu u izdanju francuske kuće Grandir plod je jednog nezaboravnog putovanja i susreta s crvenim slonovima kenijskog nacionalnog parka Tsavo. Jako volim slonove pa sam tako i nedavno volontirala u jednom centru za istraživanje inteligencije slonova u Tajlandu. Uistinu je fascinantno kako te goleme, pomalo arhaične životinje imaju bogat emotivni i socijalni život i koliko su inteligentne. Slon je jedna od rjetkih životinja koja prepoznaje svoj odraz u ogledalu. Tužno je što je njhov opstanak danas upitan. Kao volonter u Tajlandu sam koristila i svoje ilustratorske vještine kada smo djeci u zabačenim školama širili svijest o potrebi zaštite slonova. Svi skupa crtali smo slonove , a poslije su dječica otiskom prsta u najrazličitijm bojama potpisivala obećanje kako će dijeliti svoj okoliš s ovim ikoničnim životinjama. Bilo je to krasno iskustvo, a svi smo se i dobro zabavili. Djeca su naša budućnost i ulaganje u djecu najbolja je moguće usmjerena energija.
Na koje su sve jezike prevedene Vaše slikovnice?
Moje slikovnice prevedene su na puno jezika od tajlandskog, kineskog, japanskog, korejskog, islandskog, katalanskog, poljskog preko engleskog, španjolskog, francuskog, talijanskog i drugih.
Razlikuju li se slikovnice koje ste nekada davno čitali od današnjih?
Trendovi se mjenjaju pa su tako i danas slikovnice nesto drukčije nego što su to bile prije. Vjerujem da su one prave dobre slikovnice bezvremenske.
Neki bitni momenti u Vašoj karijeri je suradnja s Unicefom, brojnim poznatim izdavačkim kućama. Možete li se malo pohvaliti nekim postignućima koja su za Vas osobno najznačajnija?
U cijeloj svojoj karijeri najponosnija sam na svoju uspiješnu i dugogodišnju suradnju s Unicefom. I ove godine smo skupa pripremili kolekciju božićnih čestitki za sljedeću sezonu. Ponosna sam jer je i moja kolekcija “Christmas Magic” od prije nekoliko godina najprodavanija kolekcija čestitki u povijesti UNICEF-a.
Koliko je zahtjevno osvojiti dijelić tržišta slikovnica u nas i u svijetu i biti profitabilni ilustrator, koji od tog posla može živjeti?
Zvanje ilustratora zasigurno nije jedno od profitabilnijih, ali daje mnoge privilegije. Smatram se sretnom jer mogu živjeti kao dječji ilustrator. To je kreativan posao koji mi svaki dan daje puno slobode i mogućnost bjega u jedan drukčiji idealni svijet.
Na čemu trenutno radite?
Trenutno radim na nekim osobnim projektima i na jednoj slikovnici za britanskog izdavača o izgubljenoj pandi. Nedavno sam dobila i ugovor za dizajn plišanih igračaka u Velikoj Britaniji. Veselim se tom novom izazovu.
Stječem dojam da slikovnice u nas zaslužuju važnije mjesto u kulturi i obrazovanju u odnosu na ono koje trenutno zauzimaju. Mislim da nedostaje određena kultura čitanja/gledanja/doživljavanja slikovnica kod odraslih, te da je to na određeni način posljedica dominatnog mišljenja kako slikovnice pripadaju isključivo djeci. Koje je Vaše mišljenje o navedenom?
Mislim da svaka dobra dječja slikovnica nije samo štivo za djecu. Jedan mi je agent iz Japan nedavno pričao o zanimljivom fenomenu u svojoj zemlji gdje su najvjernija publika slikovnica srednjovječne žene pa čak i muškarci. U današnje doba slikovnica je postala oaza lijepe umjetnosti.
Imate li nekih neispunjenih želja ili ambicija vezanih za Vaš rad?
U biti ne. Volim svoj posao i puno radim, a pretpostavljam da će uz rad doći novi izazovi, nove ideje i nove prilike.
Nema komentara:
Objavi komentar