Likovna glazba Mirne Sišul (INTERVIEW)

Mirna Sišul je umjetnica koja bi vjerujem svojim slikama i dizajnom interijera raspoložila i najvećeg Gargamela među nama. Slike su često apstraktne na granici figuracije, razigranog kolorita i linija koji zajedno tvore harmoničnu cjelinu. Njezinu aktualnu izložbu “Glazba je…” može se posjetiti u Zaprešiću u Galeriji Razvid, do 11. ožujka.

Mirna Sišul je umjetnica koja se bavi slikarstvom, dizajnom interijera i ilustracijom. Povjesničar umjetnosti Milan Marin u predgovoru kataloga s njezine aktualne izložbe u zaprešićkoj Galeriji Razvid napisao je kako “Autorica svojom vedrinom kao da želi reći živimo u prekrasnom svijetu, prepunom ljepote i radosti … ljepota je u zrncu prašine, u kapljici vode, u odbačenom papiriću, u hrpi smeća i u svemu gdje pogled dopire … a ovo je jedini svijet koji imamo i velika je sreća gostovati u njemu…”. Upravo su to riječi koje možda najbolje opisuju zašto su Mirnini radovi toliko privlačni oku promatrača. Više o radu ove riječke umjetnice pročitajte u intervjuu koji slijedi.

Tvoj rad oblježen je određenim fazama u slikarstvu, kao što su: Glazba je…, Brojevi, Slušaj babu, Oblaci, Što je muškarac bez brkova. Već iz navedenih naziva faza naslućuje se djetinji zaigrani, veseli, duhoviti pristup slikarstvu ali i ono što te inspirira. Možete li reći nešto više o slikarskim fazama?

    Da, točno je da inspiraciju možete iščitati kroz cikluse mojih radova. U posljednjih 15 godina od kada se aktivno bavim slikarstvom napravila sam više ciklusa.
    Najviše traga ostavili su radovi iz ciklusa Oblaci (2005.-2008.), Ljetovanje (2008.-2010.), Brojevi (2010.-2012.) i konačno Glazba je… (2012. do danas). Naravno, ciklus „Slušaj babu“ također se provlači unazad nekoliko godina!
    Slikarske faze puno govore o mojoj inspiraciji. Ciklus „Oblaci“ inspiriran je nebom , čistoćom, prozračnosti, ono što se kaže „samo nebo je granica“. „Ljetovanje“ i „Brojevi“ govore sami po sebi. Ciklus „Glazba je…“ inspiriran je glazbenim instrumentima i još više glazbom, pjesmama, tekstovima pjesama. Ono što možete vidjeti na mojim slikama često su riječi pjesama meni dragih skladbi koje slušam dok stvaram … svaki trenutak je poseban i određuje moja djela. „Glazba je..“ reinterpretira znanu glazbu i stihove, istražuje prostor, volumen, perspektivu. Tu je poseban odnos prema pojedinom stvarima iz prirode: cvijeću, pupoljcima, drveću, kiši, balončićima, čovjeku…
    Uživam dok stvaram, volim što radim … živim svoje slikarstvo svaki dan!

Tvoj je kolorit iznimno jak, veseo, energičan i budi tople i ugodne emocije. Možeš li reći nešto o načinu na koji ispreplićeš boje u šarenu a opet harmoničnu cijelinu? Zapravo, većina slika su ti spoj čitavog spektra boja, što mi na neki način sugerira da je to odraz tvojeg “šarenog” viđenja stvarnosti. S druge strane se nalaze radovi koji su monokromi s žutim ili crvenim akcentima. Možeš li reći koja je glavna funkcija boje u tvojim radovima?

    Volim vidjeti svijet svijet oko sebe u bojama, obožavam boje, nijanse, igru svjetla i sjene…
    Višeslojnim nanosima boje stvaram nekoliko planova slike kroz koje se naziru tamnije i svjetlije površine iz prethodnih faza rada.
    Zanimanje za boju sa umjetničkog stanovišta traje onoliko koliko i samo slikarstvo, boje su čudo ovog svijeta, u mraku nestaju, a svjetlo im daje život. Citirala bih Milana Marina koji je napisao predgovor katalogu moje izložbe „Glazba je…“ koja upravo traje u Zaprešiću : … „Za slikaricu Mirnu Sišul vrijedi pravilo francuske umjetničke škole iz perioda romantizma, a u kojem se podrazumjevalo da je nepotrebno učiti zakone boja jer se crtač postaje, a kolorist rađa.“

Možeš li reći nešto o tome zašto si se počela baviti umjetnošću?

    Počeci bavljenja slikarstvom sežu još iz djetinjstva. Već u osnovnoj školi sam pokazivala  interes . Zbog toga sam imala veliku nedoumicu koju srednju školu upisati. Naime, u to vrijeme u Rijeci nije bilo srednje umjetničke škole bilo koje vrste. No, to ljeto dogodilo se ono što sam priželjkivala i otvorila se Škola za primjenjenu umjetnost. Upisala sam se i bila prva generacija te škole. Tada smo radili i radili i stalno nešto stvarali te sam shvatila da je to moj poziv. Poslije sam upisala i završila Akademiju primjenjenih umjetnosti, naknadno školu grafičkog dizajna a uskoro će biti 15 godina mog aktivnog bavljenja slikarstvom.

Koje likovne tehnike voliš koristiti, a koje najčešće koristiš u svojem radu?

    Ono što volim i koristim, tu nema kompromosa. U slikanju slika za podloge koristim ponajviše platna, nešto manje lesonit, a ponekad i drvene podloge poput kutija, dasaka, odnosno čitave komade namještaja kada radim na intervenciji slikarstvom u interijeru. Moje slikarstvo u osnovi je akril na platnu. To znači da je akrilna boja osnovni medij kojim nastaju moja djela. No osim akrila kombiniram i druge slikarske medije: ugljen, olovka, kaširanje tj. kolažiranje novinskog papira, unaprijed pripremljenih printeva, slova i sl.

Dobitnica si mnogih nagrada. Možeš li izdvojiti neku koja ti je posebno draga?

    U posljednjih 15 godina sudjelovala sam na mnogim izložbama, manifestacijama, dobila i te nagrade… ali najviše pamtim one s početka, posebno nagradu piranskoga ex tempora iz 2000. godine. To je bila nagrada za najboljeg mladog umjetnika do 35 godina!

Imaš li likovne uzore odnosno, radovi kojih autora te najviše fasciniraju?

    Nemam uzore, inspira me sve i svašta, a onda to kanaliziram u jednom smjeru, ovisno o periodu u kojem radim!

Baviš se i dizajnom interijera (u portfoliju imaš i uređenje luksuzne jahte i taverne), često oblikuješ slikarskim intervencijama i predmete poput namještaja. Je li to na neki način prije svega posljedica pohađanja škole za primjenjenu umjetnost ili odraz nekog primarnog unutrašnjeg poriva da svijet oblikuješ prema svojim zamislima i emocijama, proširujući granice umjetnosti sa zidova u prostor gdje slike postaju dio svakodnevnog života- u kuhinji, sobi itd.

    Vjerujem da je to definitivno odraz unutrašnjeg poriva za proširivanjem granica. Sve je usko povezano i uživam radeći i na tom polju. Dizajn interijera meni predstavlja poseban izazov. Naime, tu je potrebno zadovoljiti više kriterija odjednom pa samim time i izazov je veći. Tu trebam biti zadovoljna ja, ali još više klijent koji je povjerio svoju intimu stanovanja meni.

Sudjelovala si na brojnim izložbama, 14 grupnih i 28 samostalnih. Koliko je teško dobiti priliku za samostalno izlaganje radova u galerijskom ili muzejskom prostoru, pogotovo kada je riječ o poznatijim galerijam ili muzejima?

    Samostalno izlaganje u priznatim galerijskim prostorima zahtjeva pravovremenu prijavu, zatim žiriranje i konačnu odluku. Sve se odvija do godinu dana unaprijed za sljedeću godinu. S druge strane, svaka takva galerija ima svoj umjetnički savjet koji odlučuje. Uvijek je potrebno ponoviti sve korake i nadati se pozitivnom rješavanju zamolbe.
    Također postoje i pozivne izložbe na način da se direktno dogovaraju uvijeti i način izlaganja. Rekla bih da dobiti priliku ili tražiti priliku nije isto!

Koliko često slikaš? Da se ne baviš umjetnošću čime bi se najradije bavila?

    Slikam svaki dan, bez iznimke. Dok stvaram jednostavno uživam i volim to što radim! Na ovaj drugi dio pitanja ne znam što bih rekla. Da se ne bavim umjetnošću to ne bi bila ja!

Baviš se između ostalog i izradom umjetničkih predmeta i poklona koje prodaješ. Je li moguće živjeti od umjetnosti s jedne strane, a s druge strane ostati dosljedan svojem likovnom načinu stvaranja? U tom kontekstu da li kao umjetnik moraš raditi kompromise?

    Od slikarstva živim nepune dvije godine, iako se aktivno time bavim 15 godina . Kompromise nisam nikada radila, a financijski se počelo nešto događati sukladno „dugogodišnjem stažu“ uz aktivniju prezentaciju putem interneta – novi kontakti sa galerijama, direktni kontakti…

Može li si danas umjetnik “dopustiti” odsutnost iz virtualnog svijeta interneta i društvenih mreža?

    Dakle, pored slikarstva tu ima jako puno aktivnosti koje su potrebne da bi neka umjetnina tj. slika postala dostupna javnosti. Mislim da je to i odgovor na tvoje pitanje!
    Od prije tu su galerije koje prezentiraju nas slikare, no širu prezentaciju omogućio je upravo internet, a pogotovo društvene mreže poput facebooka. To je odličan medij koji nam omogućuje da svoj rad prezentiramo široj javnosti.

Gdje možemo pronaći tvoje slike ili naručiti nešto od uređenja interijera?

    Trudim se biti prisutna kroz razne kanale. To su galerije, zatim virtualni svijet, te moj atelier-open studio u Rijeci i mobilni ateljei koje s vremena na vrijeme odradim po drugim gradovima. U virtualnom svijetu slike kao i informacije o uređenju interijera mogu se naći i na mojem službenom webu www.mirnasisul.com, facebook stranici www.facebook.com/mirnasisulart i Etsy shopu http://www.etsy.com/shop/MirnaSisul. 

Lansiranje topline Dubravke Kolanović (INTERVIEW)

Dubravka Kolanović je akademska slikarica koja se uspješno bavi dječjom ilustracijom. Kroz svoj likovni izričaj prenosi pozitivne poruke koje pozivaju na ljubav, prijateljstvo, poštivanje drugih i okoliša i sl. Dubravka tvrdi kako je slikovnica jedan od prvih susreta djeteta s likovnošću i da je to čini vrlo važnim elementom u oblikovanju njegovog odnosa prema umjetnosti i prepoznavanju kvalitetnog likovnog izričaja.

Nježne i suptilne ilustracije Dubravke Kolanović privukle su me ljepotom i odmjerenošću likovnog stila i pregrštom pozitivnih emocija i poruka prepunih pozitivnih vrijednosti koje reflektiraju. Nenametljiva ljepota harmoničnih prizora svijeta koji dijele čovjek i priroda, prikazuje idelni svijet koji nas poučava i podsjeća na univerzalne vrijednosti koje vrijedi živjeti, a koje nam često izmiču. Kroz intervju saznajemo nešto više o ovoj umjetnici  koja svojim radom afirmira važnost dječje ilustracije u likovnom i odgojnom smislu.

Možete li opisati ukratko razliku studiranja ovdje i vani, što je najvrijednije što ste naučili na Savannah College of Art and Design, a što na zagrebačkoj ALU?

    Studiranje i na jednoj i drugoj ustanovi bili su vrlo vrijedna iskustva. SCAD je bogat privatan college u SAD-u i nudio je zavidni standard studiranja, vrhunsku tehnologiju, mogućnost korištenja najrazličitijh modela i gostovanja cijenjenih umjetnika. Za raliku od SCAD-a ciji su polaznici mahom bili svi koji su si mogli priuštiti visoku školarinu, studirati na ALU mogla je samo nekolicina talentiranih. Takva selekcija garantirala je određenu kvalitetu radnog okružja. I sama sam SCAD mogla polaziti samo zahvaljujući osvojenim stipendijama u SAD-u.

Kako ste se odlučili baviti ilustriranjem slikovnica i kako se razvila ljubav prema ovoj vrsti umjetničkog rada i izražavanja?

    Jednu od stipendija osvojila sam kao pobjednik na nacionalnom natjecanju u SAD-u “Written and Illustrated by”. Nagrada je uključivala i izdavanje autorske slikovnice. Zahvljaujući ovom uspijehu imala sam priliku kao osamnaestogodišnjakinja raditi godinu dana s iskusnim urednikom  izdavačke kuće Landmark Editions Davidom Meltonom. Davi Melton je vjerovatno najzaslužniji za moj životni poziv dječjeg ilustratora.


Vaše su ilustracije prepune mekih, prozračnih, nježnih oblika, maglovitih, nejasnih kontura, laganih kontrasta, a odišu emocijama topline, mira, ljubavi, radosti. Kompozicije, boje, oblici i linije, pa sve do samih motiva koje oslikavate- sve je prožeto velikom dozom harmonije. Što je bilo presudno za razvoj vašeg likovnog stila?

    Vjerujem da svaki umjetnik mora njegovati svoj unutarnji svijet, koji kroz stvaralaštvo dijeli s publikom. Tehnike su nešto što se da naučiti na umjetničkim akademijama. Današnja djeca izložena su najrazličitijim medijskim sadržajima koji su nerjetko površni a mnogi od njih sadrže i elemente nasilja. Pravi je izazov za autore dječjih knjiga da kroz svoj likovni izričaj i priču prenesu pozitivnu ideju. To su poruke koje pozivaju na ljubav, plemenitost, toleranciju, prijateljstvo, poštivanje drugih, poštivanje okoliša. Slikovnica je i ujedno i jedan od prvih susreta djeteta s likovnošću što je čini vrlo važnom u oblikovanju njegovog odnosa prema umjetnosti i prepoznavanju kvalitetnog likovnog izričaja.

 

Koje likovne tehnike preferirate u svojem radu?

    Najradije koristim tehniku suhog pastela i akvarela. To su suptilne nježne tehnike koje najbolje odgovaraju mom stvaralačkom senzibilitetu.

Motivi životinja vrlo su bitni u Vašem radu, budući da Vas svijet životinja i prirode zaokuplja oduvijek. U odnosu na oslanjanje isključivo na maštu prilikom ilustriranja, koliko su Vaša putovanja i neposredan doticaj s prirodom bitni za inspiraciju?

    Već duži niz godina volonter sam na raznim projektima zaštite životinja i okoliša. Moja putovanja i boravak u impresivnim djelovima svijeta- kao što su prašuma Amazone, Bornea, afrička savana, pustinja, udaljeni koraljeni greben ili na antarktički led- vječno je vrelo moje inspiracije. Svi ti krajevi, ljudi, životinje pričaju bezbroj priča. Moja najdraža autorska slikovnica Njogu u izdanju francuske kuće Grandir plod je jednog nezaboravnog putovanja i susreta s crvenim slonovima kenijskog nacionalnog parka Tsavo. Jako volim slonove pa sam tako i nedavno volontirala u jednom centru za istraživanje inteligencije slonova u Tajlandu. Uistinu je fascinantno kako te goleme, pomalo arhaične životinje imaju bogat emotivni i socijalni život i koliko su inteligentne. Slon je jedna od rjetkih životinja koja prepoznaje svoj odraz u ogledalu. Tužno je što je njhov opstanak danas upitan. Kao volonter u Tajlandu sam koristila i svoje ilustratorske vještine kada smo djeci u zabačenim školama širili svijest o potrebi zaštite slonova. Svi skupa crtali smo slonove , a poslije su dječica otiskom prsta u najrazličitijm bojama potpisivala obećanje kako će dijeliti svoj okoliš s ovim ikoničnim životinjama. Bilo je to krasno iskustvo, a svi smo se i dobro zabavili. Djeca su naša budućnost i ulaganje u djecu najbolja je moguće usmjerena energija.

Na koje su sve jezike prevedene Vaše slikovnice?

    Moje slikovnice prevedene su na puno jezika od tajlandskog, kineskog, japanskog, korejskog, islandskog, katalanskog, poljskog preko engleskog, španjolskog, francuskog, talijanskog i drugih.

Razlikuju li se slikovnice koje ste nekada davno čitali od današnjih?

    Trendovi se mjenjaju pa su tako i danas slikovnice nesto drukčije nego što su to bile prije. Vjerujem da su one prave dobre slikovnice bezvremenske.

Neki bitni momenti u Vašoj karijeri je suradnja s Unicefom, brojnim poznatim izdavačkim kućama. Možete li se malo pohvaliti nekim postignućima koja su za Vas osobno najznačajnija?

    U cijeloj svojoj karijeri najponosnija sam na svoju uspiješnu i dugogodišnju suradnju s Unicefom. I ove godine smo skupa pripremili kolekciju božićnih čestitki za sljedeću sezonu. Ponosna sam jer je i moja kolekcija “Christmas Magic” od prije nekoliko godina najprodavanija kolekcija čestitki u povijesti UNICEF-a.

Koliko je zahtjevno osvojiti dijelić tržišta slikovnica u nas i u svijetu i biti profitabilni ilustrator, koji od tog posla može živjeti?

    Zvanje ilustratora zasigurno nije jedno od profitabilnijih, ali daje mnoge privilegije. Smatram se sretnom jer mogu živjeti kao dječji ilustrator. To je kreativan posao koji mi svaki dan daje puno slobode i mogućnost bjega u jedan drukčiji idealni svijet.

Na čemu trenutno radite?

    Trenutno radim na nekim osobnim projektima i na jednoj slikovnici za britanskog izdavača o izgubljenoj pandi. Nedavno sam dobila i ugovor za dizajn plišanih igračaka u Velikoj Britaniji. Veselim se tom novom izazovu.

Stječem dojam da slikovnice u nas zaslužuju važnije mjesto u kulturi i obrazovanju u odnosu na ono koje trenutno zauzimaju. Mislim da nedostaje određena kultura čitanja/gledanja/doživljavanja slikovnica kod odraslih, te da je to na određeni način posljedica dominatnog mišljenja kako slikovnice pripadaju isključivo djeci. Koje je Vaše mišljenje o navedenom?

    Mislim da svaka dobra dječja slikovnica nije samo štivo za djecu. Jedan mi je agent iz Japan nedavno pričao o zanimljivom fenomenu u svojoj zemlji gdje su najvjernija publika slikovnica srednjovječne žene pa čak i muškarci. U današnje doba slikovnica je postala oaza lijepe umjetnosti.

Imate li nekih neispunjenih želja ili ambicija vezanih za Vaš rad?

    U biti ne. Volim svoj posao i puno radim, a pretpostavljam da će uz rad doći novi izazovi, nove ideje i nove prilike.